Grbavac iz Notre-Damea, Victor Hugo: sažetak i analiza

Adaptacije djela

Roman Victora Hugoa je adaptiran, a Quasimodova priča nastavlja se pričati, kroz generacije. Grbavac od Notre-Dame postao je opera, nijemi film pa čak i animirani film nenadmašnog Disneya.

Pogledajte trailer za prvu filmsku adaptaciju Wallacea Worsleya (1923.) :

Sjetite se trailera za Disneyev animirani film (1996):

Pod originalnim naslovom Notre-Dame de Paris , ili Naša Gospa od Pariza , objavljeno je djelo poznatije kao Grbavac od Notre-Dame Victora Hugoa u ožujku 1831. Smatrana autorovim najvećim povijesnim romanom, knjiga je bila jedan od njegovih velikih uspjeha, prevedena je na nekoliko jezika i kružila diljem Europe.

Katedrala Notre Dame kao glavno mjesto radnje -Dame , djelo je pridonijelo većem vrednovanju mjesta, kao i gotičke arhitekture i spomenika predrenesansnog razdoblja.

Pažnja: od Od ovog točka na tome, članak sadrži informacije o zapletu i ishodu knjige!

Sažetak knjige

Uvod

Smještena u Pariz tijekom srednjeg vijeka, pripovijest se odvija mjesto u katedrali Notre-Dame, glavnoj gradskoj crkvi u tom razdoblju. Tamo obitelj napušta Quasimodo, dijete koje je rođeno s deformitetima na licu i tijelu.

Lik odrasta skrivajući se od svijeta koji ga maltretira i odbacuje te postaje zvono zvonar katedrale, zapovjedništvo nadbiskupa Clauddea Frolla. U to je vrijeme pariška prijestolnica bila puna građana u krajnje nesigurnim situacijama, mnogi su spavali na ulicama i tražili novac da prežive.

Mjesto nije imalo nikakve policijske snage, samo su ga patrolirali neki stražari kralja i pripadnika plemstva koji su se najviše ugledalinepovoljnom položaju nepovjerenjem, kao društvenom opasnošću.

Razvoj

U sloju stanovništva koji je bio diskriminiran bila je i Esmeralda, Ciganka koja je zarađivala za život plešući ispred crkve. Frollo vidi Esmeraldu kao iskušenje za svoju crkvenu karijeru i naredi Quasimodu da je otme.

Zvonar se na kraju zaljubi u djevojku, koju spašava Febo, agent kraljevske garde kojem ona dolazi voljeti.

Osjećajući se odbačenim, Frollo ubija svog suparnika i smjesti balerini, koja je optužena za ubojstvo. Quasimodo je uspijeva odvesti u crkvu, gdje bi bila sigurna zbog postojanja zakona o skloništu. Međutim, kada njezini prijatelji odluče provaliti u zgradu i odvesti je, Esmeralda je ponovno zarobljena.

Zaključak

Quasimodo dolazi prekasno i gleda Esmeraldino javno pogubljenje na vrhu katedrale, s Frollo. Bijesan, zvonar baca nadbiskupa s krova i nitko ga više ne vidi u regiji. Mnogo godina kasnije, njegovo tijelo pronađeno je u grobnici njegove voljene.

Glavni likovi

Quasimodo

Quasimodo je čovjek čija slika odudara od standarda i plaši ljude svijeta vrijeme . Živi zarobljen u katedrali jer ga drugi napadaju i preziru te ga vide kao prijetnju. Naprotiv, otkriva se kao dobar i nježan čovjek, voljan postati heroj kako bi spasio ženu koju voli.

Claudde Frollo

ClauddeFrollo je nadbiskup katedrale, koji usvaja Quasimoda i razvija opsjednutost Esmeraldom. Iako je u nekim odlomcima dobrotvoran i zabrinut za druge, on je iskvaren svojom željom, postaje sitničav i nasilan.

Esmeralda

Esmeralda je istovremeno meta muške želje i diskriminacije jer je ciganka i strankinja. Zaljubivši se u Phoebusa, predanog stražara, ona probudi Frollovu strast, što je na kraju odvede do tragične sudbine.

Phoebus

Kapetan kraljevske straže je čovjek koji je u romantičnu vezu s Flor-de-Lis, ali on se pretvara da odgovara Esmeraldinoj ljubavi jer prema njoj osjeća seksualnu želju. Zbog toga završava umirući, žrtva Frollove ljubomore, koji uspijeva smjestiti Esmeraldi.

Analiza djela

Portret francuskog društva

Originalni naziv Pariška Gospa , čuveni roman Victora Hugoa ne fokusira se točno na Quasimoda . Usput, lik se u naslovu pojavljuje tek 1833., s engleskim prijevodom.

Djelo, čija je radnja smještena u 1482 , trebalo je biti portret francuskog društva i kulture u 15. stoljeću , koji funkcionira kao povijesni prikaz razdoblja.

Priča je smještena u katedrali Notre-Dame i zgrada dobiva posebnu pozornost u cijeloj knjizi. Autor ispisuje čitava poglavlja posvećena opisu njegove arhitekture irazne estetske aspekte i detalje mjesta.

Budući da je crkva bila glavna u regiji, Victor Hugo ju predstavlja kao srce grada, mjesto gdje se sve događalo.

Tu su se križale sudbine ljudi iz svih društvenih slojeva: beskućnika, bijednika, svećenstva, plemića, razbojnika, garde, plemića pa čak i kralja Luja XI.

Dakle, kao prostor transverzala u životu svih Parižana, katedrala je nudila sveobuhvatan portret društvene panorame tog vremena .

Također se na nju gleda kao na mjesto ljubaznosti i ljubavi prema drugima, gdje su siročad , sklonište su našli zločinci i svi oni kojima je trebalo utočište. S druge strane, bilo je postupaka koji su išli protiv kršćanske vjere i vrijednosti koje je vjera propovijedala.

Kritika svećenstva i monarhije

Korupcija je prisutan u samom svećenstvu , kojeg predstavlja Claudde Frollo, čiji ga seksualni instinkti navode da zaniječe svoju vjeru i ubije Phoebusa, iz ljubomore prema Esmeraldi.

Njegovi postupci dovode do inkriminacije Esmeralde, koja, jer se smatrati "građaninom drugog reda, kategorijom" automatski se vidi kao krivac.

Tako je također moguće vidjeti monarhijski sustav u kojem su ljudi bili potlačeni, gdje je pravda bila u rukama bogatih i snažan, manifestirajući se kroz javne spektakle smrti i mučenja.

Knjiga također pokazuje društvo još uvijek obilježeno neznanjem i predrasudama koje odbacuju sve što je drugačije, smatrajući ga ružnim ili opasnim.

Značenje Grbavac iz Notre-Dame

Pažnja koju Victor Hugo posvećuje Katedrali Notre-Dame tijekom cijelog svog rada navodi mnoge da istaknu da je zgrada pravi protagonist .

Kada je napisao Notre-Dame de Paris , Victor Hugo je bio zabrinut zbog nesigurnog stanja katedrale, koja se suočavala s problemima u svojoj strukturi. Njezin je cilj bio privući pozornost Francuza na estetsko i povijesno bogatstvo lokacije, kako bi se mogla započeti s restauracijom.

Knjiga je svojim golemim uspjehom ispunila njezina misija: počela je privlačiti sve više i više turista na mjesto, što je dovelo do toga da Francuska prestane zanemarivati ​​katedralu. Nekoliko godina kasnije, 1844. godine, započeli su radovi na obnovi.

Iako je u kolektivnoj mašti ostao najprisutniji lik Quasimoda, katedrala i knjiga Victora Hugoa zauvijek su povezani u našim sjećanjima. Ali što ako je Quasimodo sama katedrala?

Neka tumačenja tvrde da bi lik "grbavca" bio metafora koja govori o zgradi , koja se smatrala dekadentnom i ružnom, koju su mještani prezirali.

Victor Hugo uvelike je pridonio poboljšanju katedrale Notre-