13 najvećih ljubavnih pjesama svih vremena (komentirano)

Ko, na vrhuncu strasti, nikada nije želeo da pošalje ljubavnu pesmu? Ili, ko zna, napišite jednu?

Ovdje smo sakupili neke od najvećih ljubavnih pjesama - iz nekoliko decenija i različitih zemalja - u nadi da ćemo inspirirati ljubavnike širom svijeta.

Ljubav! , Florbela Espanca

Želim voljeti, ludo voljeti!

Voljeti samo zato što volim: Ovdje… izvan…

Više Ovo i To, Drugi i sve što

Volimo! Ljubav! I ne volite nikoga!

Sjećate se? Zaboraviti? Ravnodušni!…

Uhvatiti ili pustiti? I loše? Je li tako?

Ko kaže da možeš voljeti nekoga

Jer cijeli život je zato što lažeš!

U svakom životu postoji proljeće:

Da, treba da pjevam ovako cvjetno,

Jer ako nam je Bog dao glas, to je bilo da pjevamo!

I ako jednog dana budem morao biti prah, siv i ništa

Šta da mi noć bude zora,

Ko zna da me izgubi... da nađem sebe...

Sonet Florbele Espanke - jedan od najvećih Portugalski pjesnici - govore o ljubavi iz neobične perspektive. Ovdje se lirsko ja ne izjašnjava voljenoj niti obećava bezuslovnu ljubav, ono čemu teži je sloboda.

Daleko od toga da se zalaže za ljubav samo jedne osobe, ono što pjesnikinja želi je da doživi ljubav u svojoj punini , bez vezivanja ni za koga.

Pjesma nam govori i o svijesti o ljudskoj konačnosti i želji da se, u kratkom vremenu na zemlja, biti u mogućnostiŽelim to

Niko to ne daje osim na trenutak.

Ali kako si lijepa, ljubavi, da ne traješ,

Tvoja prevara je tako kratka i duboka,

I da te ja posjedujem, a da se ti ne daješ.

Savršena ljubav data ljudskom biću:

Umire i procvat hiljadu voćnjaka

I razbijaju valove u okeanu.

Portugalska pjesnikinja Sophia de Mello Breyner Andresen komponovala je niz strastvenih stihova, a Sonet u stilu Camõesa je primjer ovih ljubavne kreacije.

Pesma, navodno inspirisana majstorom portugalske književnosti, ima fiksnu formu (to je sonet) i govori o dualitetima ljubavi : dok budi nadu, ona takođe izaziva očaj.

Između hteti i ne želeti, lucidnosti i muke, kratkog i večnog trajanja, ljubavnik se nalazi istovremeno izgubljen i očaran.

Jednog dana, kada je nežnost samo pravilo ujutro , José Luís Peixoto

jednog dana, kada je nježnost jedino pravilo ujutro,

probudiću se u tvom naručju. možda će tvoja koža biti prelijepa.

i svjetlost će razumjeti nemoguće razumijevanje ljubavi.

jednog dana, kada se kiša osuši u sjećanju, kada je zima

tako daleko, kad hladnoća polako odgovori privučenim

glasom starca, ja ću biti s tobom i ptice će pjevati na dasci

našeg prozora. da, ptice će pjevati, bit će cvijeća, ali ništa od ovoga

neće biti moja krivica,jer ću se probuditi u tvom naručju i neću reći

ni riječ, ni početak riječi da ne pokvarim

savršenstvo sreće.

Pjesma iznad, savremenog portugalskog pisca Joséa Luísa Peixotoa, uključena je u njegovu knjigu A Criança em Ruínas .

Sastavljena u slobodnim stihovima, sa dugim stihovima, lirsko ja govori idealizovane budućnosti, gde će biti moguće biti pored voljene upijajući do maksimuma jednostavne životne radosti .

Pesma govori o pomirenju, o napuštanju prošlosti i tužnosti sećanja iza. Stihovi, zasnovani na prevazilaženju to dvoje, pjevaju bolje dane, obavijeni punom srećom.

Na svim ulicama te sretnem , Mário Cesariny

U svim ulice nalazim te

u svakoj ulici gubim te

tako dobro poznajem tvoje tijelo

toliko sam sanjao tvoju figuru

da je sa oči su mi zatvorene da sam ti

ograničavao visinu

i pijem vodu i pijuckam vazduh

koji ti je probio struk

tako blizu tako stvarno

da je moje tijelo preobraženo

i dodiruje svoj element

u tijelu koje više nije tvoje

u rijeci koja je nestala

gdje me ruka tvoja traži

U svakoj ulici te nađem

u svakoj ulici gubim te

Portugalski pjesnik Mário Cesariny je autor ovog bisera izvađen iz knjige Smrtna kazna . Kroz stihove smo pozvani da zavirimoiz perspektive ljubavnika, koji je i lirsko ja, i otkriva svoje apsolutno obožavanje onoga koji mu je ukrao srce i misli.

Ovdje čitamo proces idealizacije voljene žene, koja počinje živeti unutar poetskog subjekta, moći da je vidi i a da mu nije pred očima.

Iako je najjači znak u pesmi odsustvo hvaljenog, ono što nalazimo u pisanju je prijava prisustva.

Vidi također

Umiranje od ljubavi , Maria Teresa Horta

Umiranje od ljubavi

u podnožju vaših usta

Omrlosti

do kože

osmijeha

Uguši se

od užitka

svojim tijelom

Zamijenite sve za vas

ako je potrebno

Sažeta pjesma Umiranje od ljubavi, koju je objavila portugalska spisateljica Maria Teresa Horta u djelu Destino , sažima u nekoliko kratkih stihova osjećaj zanosa koji doživljavaju ljubavnici.

Upotrebom vrlo smanjenog broja riječi, kreacija govori o tjelesnom odnosu između zaljubljenih, osjećaj hitnosti da se zadovolji drugi i sposobnost da se ljubav stavi na prvo mjesto, ostavljajući sve ostalo u pozadini.

Ispovijest , Charles Bukowski

Čekajući smrt

kao mačka

koja će skočiti

na krevet

Tako mi je žao

moje žene

ona će vidjeti ovo

telo

tvrdo i

bijelo

će ga protresti možda

protresti ponovo:

hvala!

i Hank ne želi odgovoriti

ne brine me moja smrt

nego moja žena

ostala sama sa ovom gomilom

od stvari

ništa.

ipak

želim da

zna

da spava svake noći

uz njega

pa čak i

najbanalnije rasprave

bili su stvari

zaista sjajne

i theriječi

teške

koje sam se uvijek bojao

reči

sada se mogu reći:

Volim te

ljubav.

Američki pjesnik Charles Bukowski bio je poznat po tome što je imao lutajući život: boem, njegov svakodnevni život (i njegove pjesme) obilježili su alkohol i opijanje. Rijetke su autorove pjesme posvećene ljubavi - Confissão je dio te oskudne liste.

Sam naslov pjesme odaje njen ton: u ispovijesti imamo intimni zapis , koji eksternalizuje tajne i strahove koje se uopšte ne usuđujemo da podelimo.

Ovde pesnički subjekt predviđa približavanje smrti i izražava da je njegov najveći strah od samoće žene, koja će ostati u svijetu bez njegovog društva . U nekoliko redova, lirsko ja se demontira - bez ikakvih koncepata na kraju života - i konačno preuzima općenito tihu naklonost koju nosi prema voljenom.

Iskoristite priliku pročitajte članak 15 pjesama Charlesa Bukowskog.

Dvadeset ljubavnih pjesama i očajnička pjesma (odlomak VIII) , Pabla Nerude

Da, nije zato što su tvoje oči boje mjeseca,

danu s glinom, s radom, s vatrom,

i zatočenik imaš okretnost zraka,

da nije zato što si ti sedmica ćilibara,

da, nije zato što si žuti trenutak

kada se jesen penje na vinovu lozu

a ti si kruh koji mirisni mjesec

razrađuje prolazeći svoje brašno kroznebo,

o, voljena, ne bih te volio!

U tvom zagrljaju grlim ono što postoji,

pjesak, vrijeme kišno drvo,

I sve živi da bih ja mogao živjeti:

Ne odlazeći tako daleko mogu vidjeti sve:

Svako živo biće je ušlo u tvoj život.

O Čileanski pjesnik Pablo Neruda, koji je nagrađen Nobelovom nagradom, napisao je stotine ljubavnih pjesama koje su postale klasici latinoameričke književnosti.

Navedeni odlomak dio je lijepih (i dugačkih) Dvadeset ljubavnih pjesama i očajna pesma. U ovoj kompoziciji nalazimo izjavu ljubavi na tradicionalan način . Ovo su stihovi koji veličaju ljepotu voljene žene i obećavaju apsolutnu isporuku i odanost.

Za pohvalu onog koga voli, lirika koristi niz metafora napravljenih od elemenata prirode (nebo, mjesec , vatra, zrak).

Pogledajte članak 5 šarmantnih ljubavnih pjesama Pabla Nerude.

Ponekad s nekim koga volim , Walta Whitmana

Ponekad sam s nekim koga volim, ispunjen bijesom, iz straha da ne izlijem ljubav bez povratka;

Ali sada mislim da nema ljubavi bez povratka – isplata je izvjesna, na ovaj ili onaj način s druge strane;

(Voleo sam jednu osobu žarko, i moja ljubav nije imala povratka;

A ipak sam iz ovoga napisao ove pjesme.)

Američki pjesnik Walt Whitman , smatran ocem književnih stihova, stvorio je retke kompozicije posvećene romantičnoj ljubavi,jedan od njih je bio Ponekad s nekim koga volim.

U samo četiri slobodna i duga stiha nalazimo poetsku temu koja se boji previše voljeti i da mu neće biti uzvraćeno. Mnogi od nas su već iskusili osjećaj da imaju previše ljubavi za davanje i strahuju da nam neće biti uzvraćeni .

Ali zaključak pjesme, originalan, je da postoji uvijek povratak: čak i ako nam ne uzvrate ljubav, taj osjećaj koristimo za stvaranje prekrasnih poetskih kompozicija.

Sonet 116 , Williama Shakespearea

Od iskrene duše do iskreno sjedinjenje

Ne postoji ništa što bi to spriječilo: ljubav nije ljubav

Ako se promijeni kada naiđe na prepreke,

ili posustane od najmanjeg straha.

Ljubav je vječni, dominantni orijentir,

Koja se hrabro suočava s olujom;

To je zvijezda koja vodi lutajuće jedro,

Čija se vrijednost zanemaruje, tamo gore.

Ljubav se ne boji vremena, iako

Tvoj kolac ne štedi mladost;

Ljubav se ne mijenja iz sata u sat,

Potvrđuje se za vječnost.

Ako je ovo laž, i da je laž, neko je to dokazao,

Ja nisam pjesnik i niko nikad nije volio.

Možda je autor kojeg najneposrednije povezujemo s temom romantične ljubavi William Shakespeare. Englez, autor klasičnih djela poput Romea i Julije, stvorio je upečatljive stihove posvećene ljubavnicima.

Sonet 116 govori o ljubavi kao visoko idealiziranom osjećaju. Ljubavovdje, gledano Shakespeareovim očima, on je sposoban savladati sve barijere , suočiti se sa svakim izazovom, savladati granice vremena i sve poteškoće s kojima se ljubavnici suočavaju.

Kada Nisam te imao , Alberto Caeiro

Kad te nisam imao

Volio sam prirodu kao smireni monah Kristu.

Sada sam volim prirodu

Kao smireni monah Djevici Mariji,

Religiozno, na moj način, kao i prije,

Ali na drugi, pokretljiviji i bliži način…

Bolje vidim rijeke kada idem s tobom

Preko polja do obala rijeka;

Sjedeći pored tebe i primjećujući oblake

I primijeti ih bolje —

Ti mi nisi oduzeo prirodu...

Promijenio si prirodu...

Prirodu si mi približio,

Zato što postojiš, ja to bolje vidim, ali

Zato što me voliš, ja volim nju na isti način, ali više,

Zato što si me izabrao da te imam i da te volim,

Oči su mi gledale -na duže

U sve stvari.

Ne žalim što sam nekad bio

Jer još uvijek jesam.

Žalim samo za onim što te nekada nisam volio.

Heteronim Alberto Caeiro, Fernanda Pessoe, obično je komponovao stihove posvećene mirnom životu na selu i zajedništvu s prirodom.

Kad te nisam imao je jedan od rijetkih stihova posvećenih romantičnoj ljubavi, gdje vidimo lirskog sebe zanesenog i istovremeno žaljenog zanije odabrao da prije živi osjećaj u njegovoj punini.

Ovdje poetski subjekt i dalje hvali prirodu, ali pokazuje kako ga je osjećaj strasti natjerao da na krajolik gleda na drugačiji način . Ovu revoluciju pogleda pripisuje svojoj voljenoj i eksternalizira kako zajednički proživljeni osjećaj omogućava doživjeti život na jedinstven način.

Ako vam se sviđaju stihovi portugalskog majstora, ne propustite članak Fernando Pessoa: 10 osnovnih pjesama .

Ama-me , Hilde Hilst

Ljubavnicima je dozvoljeno da čuju izblijedjeli glas.

Kada se probudite , samo jedan šapat na uho :

Voli me. Neko u meni će reći: nije vrijeme, gospođo,

Skupite svoj mak, svoje narcise. Zar ne vidite

Da na zidu mrtvih grlo svijeta

Trči potamnjeno?

Nije vrijeme, gospođo. Ptica, mlin i vjetar

U vrtlogu sjene. Možeš li pjevati o ljubavi

Kad sve padne mrak? Radije žali

Ovu svilenu mrežu koju grlo plete.

Voli me. Izbledim i preklinjem. To je dozvoljeno za ljubavnike

Vrtoglavica i zahtjeve. I moja glad je tako velika

Tako je intenzivna moja pjesma, tako je blistava moja dragocjena tkanina

Da će cijeli svijet, ljubavi moja, pjevati sa mnom.

Strastveni stihovi, predaja , često tmurnijeg tona - Brazilka Hilda Hilst komponovala je niz ljubavnih pesama, najrazličitijih aspekata, sve visokog poetskog kvaliteta.

Ama -me je primjer ove moćne lirike. Ovdje se dio poetskog subjekta želi prepustiti strasti i žestini žudnje – s druge strane, on želi da se zaštiti i zaštiti svoje tijelo i dušu od tako proždrljivog osjećaja.

Konačno, u u zadnjim redovima, čini se da strana koja želi izaći pobjeđuje strahove.

Tvoje oči , Octavio Paz

Tvoje oči su domovina munja i suza ,

tišina koja govori,

oluje bez vjetra, more bez valova,

zarobljene ptice, zlatne usnule zvijeri,

bezbožne topaze poput istine,

jesen na proplanku u šumi gdje svjetlost pjeva na ramenu

drveta i svo lišće je ptice,

plaža koju jutro zatiče prepunu oči,

korpa plodova vatre,

laž koja hrani,

ogledala ovoga svijeta, vrata onostranog,

tiha pulsacija more u podne,

svemir koji drhti,

usamljeni krajolik.

Meksikanac Octavio Paz osvojio je Nobelovu nagradu za književnost i obilazio najrazličitije književne žanrove, uključujući poeziju , iu ovom slučaju, romantične prirode .

Sastavljen od slobodnih stihova, u pjesmi iznad - Oči tvoje - lirsko ja hvali voljenu ženu zasnovano o nizu prekrasnih poređenja sa elementima prirode (munje, valovi, drveće i ptice).

Sonet slatke tužbe , Federico GarciaLorca

Plaši me da izgubim čudo

tvojih očiju kao kip i naglasak

da tvoje lice noću poškropi

emitsko ružičasto da je u tvom dahu.

Žao mi je što sam na ovom orlet

deblu bez grana, a bol koji trpim

je što nemam cvijet, pulpu ili glina

za crva moje vlastite patnje

ako si moje skriveno blago, kakvo mjesto,

ako si moj krst i moja mokra patnja

a ja pas zarobljenik vašeg gospodstva,

ne daj da izgubim ono što mi je dato:

dođi da ukrasim vode tvoje rijeke

s listovi moje nemirne jeseni

Španac Federico Garcia Lorca iznjedrio je ovu prekrasnu strastvenu pjesmu, koja preplavljuje ljubavlju i predanošću.

Upotrebom tradicionalnog oblika - soneta - Lorca predstavlja originalnu poentu gledišta: u isto vrijeme kada lirski hvalospjev hvali obrise voljene, on se boji gubitka.

Zapis se ovdje izmjenjuje u dvije perspektive: s jedne strane, govori o privilegiji koju ima da imati tako lijepu voljenu osobu i noćna mora je zamisliti kako bi život bio bez nje.

Sonet u stilu Camõesa , Sophia de Mello Breyner Andresen

Nada i očaj za hranom

Oni me služe u ovom danu kada te čekam

I više ne znam da li to želim ili ne

Tako daleko od razloga je moja muka.

Ali kako iskoristiti ljubav prema razumijevanju?

Ono što tražim od tebe u očaju

Čak i da mi to daš - jer ono što ja