18 najboljih pjesama Augusta dos Anjosa

Augusto dos Anjos (1884. — 1914.) bio je izuzetno originalan brazilski pjesnik i učitelj, koji je ostavio veliko nasljeđe u našoj književnosti.

Pošto nije pripadao nijednoj specifičnoj književnoj školi, autorov poetski rad je imao korijene u parnasovstvu i simbolici tog vremena.

Međutim, budući da predstavljaju avangardne karakteristike (na primjer, teme), neki teoretičari tvrde da se stihovi mogu smatrati predmodernističkim.

U nastavku pogledajte najpoznatije i nezaboravne pjesme Augusta dos Anjosa, genijalnog pjesnika pomalo neshvaćenog u svoje vrijeme :

1. Psihologija gubitnika

Ja, sin ugljika i amonijaka,

Čudovište tame i sjaja,

Patim od epigeneze djetinjstva ,

Loš uticaj znakova zodijaka.

Duboko hipohondar,

Gadi mi se ovo okruženje...

Puna usta gorljivosti analogno revnosti

Koja izlazi iz usta srčanog.

Crv — ovaj radnik ruševina —

Da trula krv pokolja

On jede, i objavljuje rat životu uopšte,

Vidi mi u oči da ih izgrize,

I ostaviće mi samo kosu,

U neorganskoj hladnoći zemlje!

2. Sonet

Pjevajte svoju sjajnu sonatu smijeha,

I tu je u tvom smijehu začaranih anđela,

Kao dasa svijetom.

Već u svojoj završnoj fazi , pjesnikov rad je konsolidovan, zrelije, u kompozicijama kao što je Ao Lunar . U ovom trenutku, osećanja usamljenosti i nostalgije tekstopisca su notorni.

Glavne teme poezije Augusta dos Anjosa

Poezija Augusta dos Anjosa može biti prilično gusta i složena, navodi čitaoca na razmišljanje o najrazličitijim temama.

Pun egzistencijalnih nedoumica, ovaj subjekt oscilira između idealizma i materijalizma, a njegov ton je obilježen disforičnim emocijama kao što su tjeskoba, melanholija, bespomoćnost i usamljenost. Zaista, nije slučajno da je smrt jedna od središnjih tema njegove poetike.

Oduševljen napretkom tog vremena, Augusto dos Anjos je koristio naučno razmišljanje analizirati različite teme, kroz poeziju: društvo, filozofija , religija , politika, itd.

Glavne karakteristike poezije Augusta dos Anjosa

Rekreirajući mnoge klasične forme, poezija Augusta dos Anjosa istakla se svojim subverzivnim temama koje nisu odjekivale simboliku tog vremena.

U stvari, autor je zauzeo stav sličan onom prirodoslovaca , kroz ekstremno uvažavanje nauke i njenih diskursa.

U upotrebi jezika, pjesnik je također bio izuzetno inovativan, kombinirajući eruditske izraze sa popularni vokabular .Takođe iz tog razloga, ovaj jezik je viđen kao neprikladan ili čak "antipoetski".

Javna i kritička recepcija

U to vrijeme, spisi Augusta dos Anjosa šokirali su njegove vršnjake, provocirajući čuđenje i čudnost u javnosti. Kritike su bile podijeljene, ali općenito, autorov rad nije bio previše popularan.

Kasnije, dolaskom modernista, njegov poetski rad je bio široko publiciran i doživio je nekoliko reizdanja, postajući dobro poznat javnosti. .

EU (1912)

Uprkos tome što je objavio pjesme u nekoliko novina, Augusto dos Anjos je objavio samo jednu knjigu, EU , 1912. godine. Osvrćući se na istorijski kontekst tog vremena, autor ne krije tmuran, pesimistički i tragični ton .

U ovim kompozicijama spojio je pogrebne slike sa veselim, pa čak i svečanim scenarijima, ali neizbežno pao u teme ljudske bijede i propadanja materije.

Melanholični pjesnik koji nije bio dobro shvaćen, Augusto dos Anjos je istinski postigao uspjeh tek nakon svoje smrti. Godine 1920, njegov prijatelj Oris Soares odlučio je da napravi posthumno izdanje dela, dodajući pesme koje još uvek nisu bile objavljene. Tako je nastala Ja i druga poezija , knjiga koja je od tada više puta objavljivana.

Djelo je dostupno za besplatno preuzimanje u pdf formatu.

A vida de Augusto dos Anjos

Omladina

Augusto de Carvalho Rodriguesdos Anjos je rođen 22. aprila 1884. u mlinu Pau d'Arco, u Paraíbi. Bio je sin Córdule de Carvalho Rodrigues dos Anjos i Alexandre Rodrigues dos Anjos i bio je pismen od oca, koji je imao diplomu prava.

Augusto dos Anjos je pohađao Liceu Paraibano, gdje je rasla njegova ljubav prema pismima, i počeo je pisati poeziju u djetinjstvu . Godine 1903. upisao je Pravni fakultet Recife, gdje je završio diplomu i koji je pohađao do 1907.

Karijera i lični život

Kada je završio studije, postao je profesor na istom Liceu Paraibano gdje je bio student. Tu je ostao do 1910. godine, kada je dao otkaz nakon borbe sa guvernerom. Istovremeno se oženio Ester Fialho i njih dvoje su se preselili u Rio de Janeiro.

Dok je pisao pjesme u raznim publikacijama , autor je nastavio raditi kao učitelj, predavao je u raznim mjesta Rija kao Normalna škola, Institut za obrazovanje i Colégio Pedro II.

Završna faza njegovog života

Kasnije se preselio u Leopoldina, u Minas Gerais, gdje je postao direktor školsku grupu. Ovo je na kraju bila posljednja sudbina pjesnika koji je umro sa samo 30 godina .

12. novembra 1914. Augusto dos Anjos je umro nakon dugotrajne gripe koja je prerasla u upalu pluća. Kuća u kojoj je živio posljednjih godina pretvorena je u MuzejEspaço dos Anjos, mjesto omaža autoru.

Vidi također

I vibracija hiljadu slomljenih kristala.

Blagoslovljen je smijeh čim se otkači

- Blagi citat zaljubljenih,

Ozvučenje snova već prošlo,

Uvek pevanje u trenu volata!

Idealna zora mojih dana smeha,

Kada, mokra od poljupca šapatom

Tvoj smijeh prasne, budi snove...

Ah! U delirijumu ludog blaženstva,

Cela moja duša odlazi u poljupcima tvojim,

Srce mi se smije u tvojim ustima!

3. Usamljen

Kao duh koji se skloni

U samoći mrtve prirode,

Iza neplodnih grobova, jednog dana,

Sklonio sam se pred tvojim vratima!

Bilo je hladno i hladno

Zar nas meso ne savija...

Samo seče kao u mesari

Čelik oštrih noževa seče!

Ali ti nisi došao da vidiš moju Nesreću!

I otišao sam, kao onaj koji sve odbija,

- Stari lijes koji nosi krhotine -

Nosi samo leš u grobnicu

Jedinstveni pergament kože

I sudbonosni zveckanje kostiju!

4. Intimni stihovi

Vidi! Niko nije prisustvovao strašnom

Sahrani tvoje posljednje himere.

Samo Nezahvalnost – ovaj panter –

Bio je tvoj nerazdvojni pratilac!

Navikni se na blato to te čeka!

Čovjek, koji u ovoj jadnoj zemlji

Među divljim zvijerima, osjeća seneizbježan

Također treba biti divlji.

Uzmi šibicu. Zapali cigaretu!

Poljubac, prijatelju, je predvečerje ispljuvaka,

Ruka koja miluje ista je koja baca kamenje.

Ako nekoga boli zaboluj ranu,

Kameni tu podlu ruku koja te miluje,

Pljuni u ta usta koja te ljubi!

5. Vandalizam

Moje srce ima ogromne katedrale,

Hramove ranih i dalekih datuma,

Gdje niz ljubavi, u serenadama,

Pjeva djevičansku aleluju vjerovanja.

U blistavom ogivu i u kolonadama

Lustrale sipaju intenzivno zračenje

Treperenje visećih lampi

I ametisti i rozete i srebrni pribor.

Kao stari srednjovjekovni templari

Ušao sam jednog dana u ove katedrale

I ove svijetle i nasmijane hramove...

I podižući gladi i mašući štapovima,

U očaju ikonoklasta

razbio sam sliku vlastitih snova!

6. Glasovi smrti

Sada, da! Hajde da umremo, ponovo ujedinjeni,

Tamarinde moje nesreće,

Ti, sa starenjem vene,

ja, sa starenjem tkanina!

Oh! Večeras je noć Pobijeđenih!

I trulež, starče! I ova budućnost

Ultrafatalnost kostiju,

Na koju ćemo se svesti!

Vaše sjeme ipak neće umrijeti!

I tako, za budućnost budućnosti, u različitim

šumama,doline, džungle, polja, staze,

U mnoštvu tvojih grana,

Zbog toga koliko smo se voljeli u životu,

Poslije smrti još ćemo imati djeco!

7. Nada

Nada ne vene, ne umara se,

Kao što ne podleže vjeri,

Snovi lete na krilima Nevjere ,

Snovi se vraćaju na krilima nade.

Mnogi nesretni ljudi ne razmišljaju tako;

Međutim, svijet je potpuna iluzija,

A nije li nada rečenica

Ova veza koja nas veže za svijet?

Mlado, dakle, digni svoj vapaj,

Neka Vjerovanje blaženih fanal ti služi,

Sačuvaj slavu u budućnosti -- samo naprijed!

A ja, koji živim u stisku malodušja,

i ja čekam kraj moja muka,

0>U glasu smrti koja me doziva; odmor!

8. Ljubav i vjerovanje

Znate li ko je Bog?! To beskonačno i sveto

Biće koje predvodi i upravlja drugim bićima,

Da čari i snaga moći

Skuplja sve u sebi, u jednu čaroliju?

Ova vječna i sveta misterija,

Ovo uzvišeno obožavanje vjernika,

Ovaj plašt slatke i nježne ljubavi

Koji spira bol i briše daleko suze ?!

Oh! Ako želite spoznati njenu veličinu,

Proširite svoj pogled na Prirodu,

Opalite na svetu i beskrajnu kupolu Neba!

Bog je hram Dobra. Na neizmjernoj visini,

Ljubav je domaćin koji blagosilja Vjerovanje,

voli, dakle, vjeruje u Boga, i... budiblagoslovljen!

9. Slepi miš

Ponoć. Povlačim se u svoju sobu.

Bože! I ovaj šišmiš! A sada, pogledajte:

U sirovom organskom sagorevanju žeđi,

Vatreni i vreli sos me grize za grlo.

"Napraviću još jedan zid. .. "

— kažem. Ustajem tresući se. Zatvaram vijak

I gledam u plafon. I još ga vidim, kao oko,

Kruži iznad moje viseće mreže!

Ubrano sa štapa. Trudim se. Moram da ga dotaknem. Duša mi se koncentriše.

Koja je materica proizvela tako ružan porod?!

Ljudska svijest je ovaj šišmiš!

Koliko god radimo, noću, on ulazi

Neprimjetno u našu sobu!

10. Saudade

Danas mi ta tuga bode u grudi,

I srce me strašno, neizmjerno kida,

blagoslovim te od nevjerice, na pola,

Jer danas živim samo od nevjerice.

Noću kada sam u dubokoj samoći

Moja se duša tužna povlači,

P'ra da prosvijetli moje nezadovoljstvo dušo,

Tužna svijeća Saudade upaljena.

I tako navikla na tugu i muku,

I na bol i vječnu patnju naklonost,

Da oživim bol i patnju,

Čežnju u pocrnjelom grobu

Čuvam uspomenu koja krvari u grudima,

Ali što me još hrani životom.

11. Bog-Crv

Univerzalni faktor transformizma.

Sin teleologijematerije,

U preobilju ili u bijedi,

Crv - njegovo je nejasno krsno ime.

On nikada ne koristi žestoki egzorcizam

U svom svakodnevnom životu pogrebno zanimanje,

I živi u contuberniumu s bakterijama,

Oslobođen odjeće antropomorfizma.

Ručak trulež agra koštunica,

Večera hidropija izgrize tanke utrobe

I ruka novih mrtvih nadima se...

Ah! Ostaje mu pokvareno meso,

A u inventaru bogate materije

Na njegovoj je djeci da imaju najveću porciju!

12 . Idealizam

Ti pričaš o ljubavi, a ja sve čujem i šutim!

Ljubav čovječanstva je laž.

Je. I zato u svojoj liri

rijetko govorim o uzaludnoj ljubavi.

Ljubavi! Kada ću ga konačno zavoljeti?!

Kada, ako je ljubav koju nadahnjuje Čovječanstvo

Je ljubav sybarita i hetaire,

Messaline i Sardanapal?!

Jer je potrebno da, za svetu ljubav,

Svijet ostane nematerijalan

— Poluga je skrenula sa svoje tačke oslonca —

I tu je samo pravo prijateljstvo

Od lobanje do druge lobanje,

Od mog groba do tvoje grobnice?!

13. Glasovi iz grobnice

Umro sam! I Zemlja — obična majka — sjaj

Očih mojih ugasi se!… Tako

Tantalo, kraljevskim gostima, na gozbi,

Služio meso njegovog vlastitog sina!

Zašto sam došao na ovo groblje?!

Zašto?! Priježivota mučni put

Gazi, nego ovaj kojim gazim

I to me proganja, jer mu kraja nema!

U žaru sna koji phronem exalts

Sagradio sam visoku piramidu ponosa,

Danas se, međutim, srušila

Prava piramida mog ponosa,

Danas kada sam ja sam samo materija i krš

Svjestan sam da sam ništa!

14. Solilog vizionara

Da razotkrijem lavirint

stare i metafizičke misterije,

Jeo sam svoje sirove oči na groblju,

U antropofagiji gladnih!

Probava ove pogrebne poslastice

Pretvorena u krv preobrazila je moj instinkt

Ljudskih vizualnih utisaka koje osjećam,

U božanskim vizijama eterične inkole!

Obučen užarenim vodonikom,

Uzaludno lutao sam vek,

Kroz siderične monotonije…

Možda sam se uzdigao u visine,

Ali ako se danas vratim ovako, sa dušom u mraku,

Još trebam da se popnem više!

15. Patnja

Hladno bljedilo njenog lica prekriva je

Put tuge koji je pusta;

Plače – biseri je rosa suza

Macerirana lica tuge.

Kad se skotrlja krunica njenih suza,

Od bijelih ruža njenog tužnog lica

Što se kotrlja uvelo kao sunce koje je već zasjalo

Miris suza se razvija.

Međutim, ponekad pokušava nervozan i lud

Da na trenutak zaboravi bolintenzivno

Nacrtavanje osmijeha na površini usta.

Ali vraća se crna nelagoda,

Lijepa u bolu, uzvišena u nevjerici.

Kao Isus jeca u vrtu!

16. Vječna tuga

Čovjek na koga je pala kuga

Od tuge svijeta, čovjek koji je tužan

Za sve vijekove postoji

I tuga mu se nikad ne briše!

Ne vjeruje ni u šta, jer nema šta da donese

Utjehu tuzi, koju samo on gleda.

Želi da se odupire, i što se više opire

Što rana više raste i rana se produbljuje.

On zna da pati, ali ono što ne zna

Je li to ova beskrajna tuga takva, ne stane

U tvoj život, samo ta beskrajna tuga

Prenosi život tvoga bespomoćnog tijela;

I kad se taj čovjek pretvori u crva

To je ta tuga koja ga još uvijek prati!

17. Suza

– Učini mi uslugu da spojim

Natrijum hlorid, vodu i albumin…

Ah! Ovo je dovoljno, jer to je ono što izaziva

Suze svih gubitnika!

-“Farmakologija i medicina

S relativnošću osjetila

Nepoznato je hiljadu nepoznatih

Tajne ove božanske sekrecije”

– Apotekar me je ohrabrio. –

Sjećanje na oca Yoyôa pada na pamet.

U fizičkoj čežnji za krajnjom djelotvornošću...

I tada mi suze padaju iz očiju.

Oh! Bolje mi je da se sjećam svog Oca

nego svihlijekove iz ljekarne!

18. Moja nirvana

U otuđenosti opskurnog ljudskog oblika,

Čega se, misleći, izvlačim,

Bilo je to da sam, u krik emocija, iskren

Našao sam, ipak, svoju Nirvanu!

U toj Šopenhauerovskoj manumission,

Gdje je Život ljudskog svirepog aspekta

Iskorijenjen je, ja, stvorena sila, ja vladam

U imanentnosti Suverene ideje!

Uništio osjećaj koji dolazi izvana

Od dodira — sićušno mjerenje antena

Ove integumentarne plebejske ruke —

Uživam u zadovoljstvu, koje godine ne nagrizaju,

Zamijenivši svoj ljudski oblik

Za besmrtnost ideja!

Delo Augusta dos Anjosa

Poetika Augusta dos Anjosa

Augusto dos Anjos objavio je svoju prvu pjesmu, pod naslovom Saudade , 1900. Kompozicija je pripadala početnoj fazi njegove poetike, još uvijek pod jakim utjecajem simbolike koja je prevladavala.

Iako su na njegove stihove utjecali oblici i modeli tog vremena, Teme su se sve više razilazile, podrivajući ono što se od poezije očekivalo.

Različita izdanja poetskog djela Augusta dos Anjosa.

Druga faza njegovog rada je onaj u kojem autor počinje da istražuje i predstavlja svoj pogled na svijet, kroz pjesme poput Psihologija poraženog . Ovde je poezija viđena kao (neuspeli) pokušaj subjekta da se izrazi, da komunicira