3 pjesme Machada de Assisa su komentirale

Machado de Assis (1838-1908), čarobnjak Cosme Velho kako su ga prozvali, cijenjen je uglavnom zbog svojih realističnih kratkih priča i romana. Međutim, autor ima i pjesničku produkciju u manjem obimu.

Njegova poezija može se čitati u djelima Crisálidas (1864.), Falenas (1870.), Američki (1875), Vestern (1880) i Kompletne pjesme (1901).

1. Charity

Njeno lice je imalo tako miran izraz

Kao nevini i prvi san duše

Od koje se pogled Božji još nije odvratio;

Smirena milost, milost s nebesa* *,

Njegov čedan, blag, nježan hod,

I na krilima povjetarca mahnuo bi

Na njenom gracioznom krilu bile su nježne pletenice.

Nosila je dvoje nježne djece za ruku.

Bila je na putu. S jedne strane čuje povrijeđeni plač.

Stao je. I u tjeskobi, isti šarm

spustio se na njegove crte lica. Searched. Na trotoaru

Na kiši, u zraku, na suncu, gola, napuštena

Uplakano djetinjstvo, bespomoćno djetinjstvo,

Tražilo je krevet i kruh , podrška, ljubav, zaklon .

A ti, milosrdnice, o djevice Gospodnja,

Uzela si djecu u svoje ljubeće grudi,

I između poljubaca – samo tvoj – osušio si im suze

Dajući im krevet i kruh, sklonište i ljubav.

Pjesma o kojoj je riječ dio je prve knjige poezije Machada de Assisa pod naslovom Crisálidas i objavljen 1864.

U njemu jeAutor stvara predstavu milosrđa sa hrišćanskog gledišta .

Pjesma opisuje scenu u kojoj žena "mirnog izraza lica" i "milosti s neba" hoda držeći se za ruke sa dvoje djece, vjerovatno svojom djecom.

Ona tada ugleda drugo dijete, napušteno i gladno. Ljubazna djevojka, u poređenju sa Djevicom Marijom, suosjeća s patnjom drugih i pomaže.

Ovdje vidimo priznanje katoličkoj kulturi i, istovremeno, osudu surovo nejednake stvarnosti.

2. Začarani krug

Plešući u zraku, jaukala je nemirna krijesnica:

"Volio bih da je ta zvijezda plava,

Što gori u vječnom plava, kao vječna svijeća!"

Ali zvijezda, ljubomorno gledajući u mjesec:

"Mogu li kopirati prozirnu svjetlost,

To, iz grčkog stupca na gotičkom prozoru,

Mislila je, uzdišući, ljubljeno i lijepo čelo!"

Ali mjesec, kiselo zureći u sunce:

"Misera! ogromna, ta

Besmrtna jasnoća, koju sažima sva svjetlost!"

Ali sunce, naginje blistavu kapelu:

"Ovaj blistavi oreol Numea me opterećuje...

Ljuti me ovaj plavi i pretjerani kišobran...

Zašto nisam rođen kao obična krijesnica?"

U početku objavljeno u Occidentals (1880), pjesma Círculo Vicioso kasnije je integrirala djelo Kompletna poezija (1901).

Machado nastao u ovom lirskom tekstukratka priča koja donosi krijesnicu, zvezdu, mesec i sunce kao personifikacije osećanja kao što su zavist i ljubomora.

Zanimljivo je kako je pisac uspeo da prikaže nezadovoljstvo ljudskih bića dajući „glas“ elementima prirode koji su tako uobičajeni, kao što su mali insekt i nebeske zvijezde.

Preostalo učenje navodi nas na razmišljanje da je potrebno cijeniti sebe, s obzirom da nije uvijek stvarnost drugih superiornija od naše.

3. Lindoia

Dođi, dođi iz voda, jadna Moema,

Sjedi ovdje. Jadni glasovi

Razmjenjuju se za divne pjesme,

U podnožju slatke i blijede Coeme.

Vi, sjene Iguaçua i Iraceme,

Donesite u svoje ruke, donesite u krilo ruže

Kakva je ljubav rascvjetala i rascvjetala

Na stranicama pjesme i druge pjesme.

Dođite, radujte se, pjevajte . To je ovo, to je ovo

Od Lindoie, taj blagi i jaki glas

Vate je slavio, vesela zabava.

Pored ljubaznog, gracioznog držanja,

Pogledajte razmaženost, nježnost koja ostaje.

“Smrt je tako lijepa u njenom licu!”

Tekst je objavljen u Americanas (1875.), djelo koje predstavlja fazu u kojoj je pisac bio uključen u romantičarski pokret.

Stoga u knjizi ima mnogo pjesama koje predstavljaju indijski karakter , tj. tema koja se bavi je autohtono stanovništvo. Ovo je slučaj dotične pjesme.

Evo,Autor ubacuje lik Lindoie, iz knjige O Urugvaj , Basílija da Game, kao predstavu nekoliko autohtonih žena u književnosti, kao što su Iracema i Moema.