11 očaravajućih ljubavnih pjesama Pabla Nerude

s nedosljednošću mojih postupaka

s fatalnošću sudbine

sa zavjerom želje

s dvosmislenošću činjenica

čak i kad kažem da te ne volim, volim te

čak i kad te varam, ne varam te

duboko u sebi izvršavam plan

da te bolje volim

U početnim stihovima duge pjesme Te amo vidimo kako pjesnik opisuje neodoljiv osjećaj izazvan od strane njegove voljene.

Unatoč tome što je to težak zadatak, on pokušava ispričati složenost poštovanja koje osjeća .

Više nego što govori o tome, on se bavi posebnostima osjećaja i očaran je naizgled beskrajna sposobnost ljubavi.

Čak i kad kaže da ne voli, pjesnički subjekt priznaje da je to zapravo strategija da se u konačnici voli više i bolje.

Čileanski pjesnik Pablo Neruda (1904.-1973.), dobitnik Nobelove nagrade za književnost (1971.), međunarodno je poznat po svojim strastvenim stihovima. Prevedene sa španjolskog, romantične pjesme osvojile su srca mora ljubavnika diljem svijeta i sve se više slave.

Prisjetite se sada nekih od najljepših ljubavnih pjesama ovog genija latinoameričke književnosti.

1. Sto soneta o ljubavi , isječak I

Matilda, ime biljke ili kamena ili vina,

od onoga što je rođeno iz zemlje i traje,

riječ u čijem rastu sviće,

u čijem ljetu blješti svjetlost limuna.

U tom imenu plove drveni brodovi

okruženi rojevima tamnoplave vatre,

i ova su slova voda rijeke

koja teče u moje kalcinirano srce.

Oj ime otkriveno ispod vinove loze

kao vrata nepoznati tunel

koji komunicira s mirisom svijeta!

Oh upadni u me svojim gorućim ustima,

pitaj me, ako hoćeš, svojim noćnim očima,

ali u tvoje ime pusti me da plovim i spavam.

Gore navedene strofe samo su uvodni odlomak duge ljubavne pjesme, jedne od Nerudinih najslavnijih pjesama. Ovdje se premisa veličanja voljene pojavljuje s komplimentom njezinom imenu, ovo je polazište za uzdizanje njezinih vrlina.

U cijeloj pjesmi nalazimo niz elemenata koji čine pozivanje na prirodu (zemlja,nepomičan,

bez da se braniš

sve dok se nisi utopio u ustima pijeska.

Nakon toga

moja je odluka pronašla tvoj san,

iz pukotine

koja nam je razdvojila dušu,

ponovo smo izašli čisti, goli,

voleći se,

bez snova, bez pijesak, potpun i blistav,

zapečaćen vatrom.

U pjesmi o kojoj je riječ, Pablo Neruda nam govori o snu u kojem prekida vezu sa svojom voljenom. To je isprva srcedrapateljni tekst, koji prevodi nekoliko bolnih osjećaja o razdvojenosti para.

Pjesnik nas poziva da iskusimo bol gledanja voljene osobe u potpunom očaju, kako tone .ako je u melankoliji. Međutim, u određenom trenutku, ljubavnici, prije razdvojeni patnjom, ponovno se susreću i vole jedno drugo, ujedinjeni plamenom želje.

Tko je bio Pablo Neruda

Rođen 14. srpnja , Godine 1904. Čileanac Ricardo Eliécer Neftali Reyes odabrao je pseudonim Pablo Neruda kako bi ušao u svemir književnosti.

Pjesnik, sin željezničara i učiteljice, imao je tragičan početak života, nakon što je ubrzo izgubio majka. Uz neospornu književnu vokaciju, još u školi je već objavljivao svoje pjesme u lokalnim novinama.

Osim što je bio pisac, Ricardo je bio i diplomat te je predstavljao svoju zemlju kao generalni konzul u nekoliko konzulata. kao što su Siri Lanka, Meksiko, Španjolska i Singapur.

UsklađivanjeZadaci državnog službenika sa strašću prema poeziji, Neruda nikada nije prestao pisati. Njegovo književno stvaralaštvo toliko je važno da je pjesnik dobio niz nagrada, među kojima je najvažnija Nobelova nagrada 1971. .

Portret Pabla Nerude

Komunist, pjesnik je imao problema kada se vratio u Čile, pa je čak bio i prognan iz zemlje, nakon što se vratio tek nakon što su ponovno uspostavljene političke slobode.

Pablo Neruda umro je u glavnom gradu Čilea 2. rujna 1973.

Čitanje završavamo uzdišući, diveći se snazi ​​ljubavi i Nerudinom talentu da prenese veličinu osjećaja kroz riječi.

2. Sonet LXVI

Ne želim te nego zato što te volim

i od želje do tebe dolazim

i čekam tebe kad te ne čekam

Moje srce prelazi iz hladnoće u vatru.

Želim te samo zato što te volim,

Mrzim te bez kraja i , mrzeći te, preklinjem te,

i mjera moje putujuće ljubavi

nije da te vidim i volim kao slijepac.

Možda ću pojesti svjetlo siječnja,

tvoja okrutna zraka, cijelo moje srce,

krade mi ključ mira.

U ovoj priči umirem samo ja

i umrijet ću od ljubavi zbog tebe koju želim,

jer te želim, ljubavi, u krvi i vatri.

U gornjim stihovima Pablo Neruda pribjegava prilično konvencionalnom književnom modelu, sonet. Osuđen na fiksni oblik, stoga, čileanski pjesnik pokušava prevesti čitatelju kakav je osjećaj biti zaljubljen.

On naglašava, na primjer, kontradikcije osjećaja , činjenica da srce prelazi iz hladnoće u vrućinu i iz naklonosti koja brzo oscilira između mržnje i ljubavi.

Ovdje nije toliko u pitanju lik voljene, koliko osjećaj koji njezina prisutnost budi.

3. Gladan sam tvojih usta

Gladan sam tvojih usta, tvog glasa, tvog krzna

i prolazim ovim ulicama bez hrane, šuteći,

ne želim ne jedi kruha, zora me mijenja,

Tražim tekući zvuk tvojih nogu ovog dana.

Gladan sam tvog klizavog smijeha,

tvojih ruku boje bijesnog silosa,

Gladan sam za blijedim kamenom tvojih noktiju,

Želim pojesti tvoju nogu kao netaknuti badem.

Želim jesti munja gorjela u tvojoj ljepoti,

suvereni nos oholog lica,

želim pojesti prolaznu sjenu tvojih obrva.

I gladan dolazim i odlazim miriše sumrak

traži te, traži tvoje toplo srce

kao puma u samoći Quitratúe.

Poznat kao pjesnik žena, pohvala za svoju voljenu konstanta je pjesničkog stvaralaštva Pabla Nerude. U gornjem sonetu čitamo hitnost ljubavi i impresivnu sposobnost koju voljeni ima da zadovolji želju i potrebe ljubavnika.

Pjesnički subjekt je predstavljen kao netko ovisan, tko treba da partner ustane. Zaljubljenost se pojavljuje kao nešto iz reda gladi i žurbe, naglašavajući zapis nedostatka i nedovršenosti .

Došli smo do zaključka, nakon čitanja stihova, da je jedino moguće pronaći mir i utjehu kada je tvoja voljena osoba kraj tebe.

4. Integracije

Nakon svega što tiVoljet ću

kao da je uvijek bilo prije

kao da si od tolikog čekanja

a da te nisam vidio ni stigao

zauvijek

disanje blizu mene.

Blizu mene sa svojim navikama,

vašom bojom i vašom gitarom

kako su zemlje zajedno

u školi lekcije

i dvije regije se spajaju

i rijeka je blizu rijeke

i dva vulkana rastu zajedno.

Ton stihova Integrações su obećanja, ovdje se strastveni subjekt izravno obraća voljenoj i obvezuje se za budućnost.

Ovaj uvodni ulomak opsežne pjesme već pokazuje učinak koji voljena promiče. Kako bi čitatelju još jasnije dočarao potrebu za tom ženom, koristi se jednostavnim, svakodnevnim primjerima s kojima se svi možemo poistovjetiti, kao što je slučaj sa spominjanjem školskih dana.

Inače, to je snažna karakteristika Nerudine lirike: jednostavnost, jedinstvenost , dar pronalaženja materijala za ilustraciju svoje poezije u svakodnevnom životu.

5. Volim te

Volim te na neobjašnjiv način,

na neispovijedan način,

na kontradiktoran način.

Volim te volim, sa svojim raspoloženjima kojih je mnogo

i koja neprestano mijenjaju raspoloženja

od onoga što već znaš

vrijeme,

život,

smrt.

Volim te, sa svijetom koji ne razumijem

sa ljudima koji ne razumiju

sakruh,

vino, ljubav i ljutnju - dajem te, pune ruke,

jer ti si pehar koji samo čeka

darove života mog.

Spavao sam s tobom cijelu noć,

dok se tamna zemlja vrti sa živima i mrtvima,

odjednom se probudim i usred sjene moja ruka

kruži tvojim strukom.

Ni noć ni san nas nisu mogli rastaviti.

Spavao sam s tobom, ljubavi, probudio sam se, a tvoja usta

izlaze tvog sna dao mi je okus zemlje,

akvamarina, morske trave, tvog intimnog života,

i primio sam tvoj poljubac mokar od zore

kao kad bi mi došlo iz mora koje nas okružuje .

U ovoj pjesmi Neruda se fokusira na intimu zajedničkog sna između ljubavnika.

Pjesnik prevodi osjećaj zaspati pored voljene i fantazija da se njih dvoje, čak iu besvjesnom stanju, susreću i nedostaju, kao što je tipično za ljubav među parovima.

Na kraju opisuje jutarnji poljubac žene koju voli kao događaj vezan uz prirodu, kao da ljubi samu zoru

7. Planina i rijeka

U mojoj zemlji postoji planina.

U mojoj zemlji postoji rijeka.

Pođi sa mnom.

Noć se penje do planine.

Glad se spušta do rijeke.

Pođi sa mnom.

A tko su oni koji pate?

Ne znam, ali moji su.

Pođi sa mnom.

Ne znam, ali zovu me

i čak ni ne kažu: “Mi patimo”

Pođi sa mnom

A oni mi kažu:

“Tvojnarod,

tvoj ostavljeni narod

između planine i rijeke,

u boli i gladi,

ne želi sam da se bori,

čeka te, prijatelju.”

O ti, koga volim,

malo, crveno zrno

pšenice,

borba će biti teška,

život će biti težak,

ali ti ćeš poći sa mnom.

Pablo Neruda, osim što je poznat po svojim ljubavnim pjesmama, bio je i vrlo predan svjetskim problemima, deklarirajući se kao komunist.

U O monte e o rio , konkretno, pisac uspijeva ujediniti dvije teme u jednoj pjesmi. Ovdje pripovijeda o svojoj potrazi za društvenom transformacijom i želji da njegova voljena krene s njim stazama kolektivne obnove i podari mu potrebnu toplinu u "teškom životu".

8 . Buba

Od kukova do nogu

Želim ići na dugo putovanje.

Manji sam od bube.

Hodam ovim brdima,

koja su boje zobi,

i sitnim znakovima

koje samo ja znam,

sprženih centimetara ,

blijede perspektive.

Ovdje je planina.

Nikada neću izaći iz nje.

Oh kakva divovska mahovina!

Krater, ruža

navlažene vatre!

Kroz tvoje noge silazim

pletući spiralu

ili spavajući na putovanju

i dosegnuti tvoja koljena

okruglu tvrdoću

kao teške visine

bistrog kontinenta.

K tvojim nogama klizim

između osamotvori

tvojih oštrih prstiju,

sporo, poluotočno,

i iz njih u širinu

naše bijele plahte

Padam, želim slijep,

gladan tvoj obris

vrele posude!

Još jednom Neruda plete poetičan i nebeski odnos između voljene i same okoline. On stvara odnos ekvivalencije između oblika svoje ljubavnice i prirodnog krajolika , prevodeći njezino tijelo kao ogroman i prekrasan svijet.

Neruda prolazi svakim tjelesnim fragmentom svog objekta žudnje kao ako istražuje misterije ljubavi i libida.

9. Tvoja stopala

Kad ne mogu promatrati tvoje lice,

Promatram tvoja stopala.

Tvoja stopala od lučne kosti,

tvoja tvrda mala stopala.

Znam da te podupiru

i da tvoja slatka težina

nad njima raste.

Tvoj struk i tvoje grudi,

udvostručena ljubičasta

tvojih bradavica,

kutija tvojih očiju

koja je upravo poletjela,

široka usta voće,

tvoja crvena kosa,

moj mali toranj.

Ali ako volim tvoja stopala

to je samo zato što su hodala

nad zemljom i nad

vjetrom i nad vodom,

dok me ne pronađu.

U Tvoja stopala , pisac također traži povezivanje između voljenog tijela i prirode, prožimajući svaki dio bića na uzvišen i lijep način.

Pjesnik se fokusira na opis ženinih stopala i na neki način im zahvaljuje zadopustivši da susret između ljubavnika bude moguć.

10. Uvijek

Ispred mene

Nisam ljubomorna.

Dođi s muškarcem

iza leđa,

dođi sa stotinu ljudi između svojih dlaka,

dođi sa tisuću ljudi između svojih prsa i nogu,

dođi kao rijeka

puna utopljenika

koji susreće bijesno more,

vječnu pjenu, vrijeme!

Dovedi ih sve

gdje te čekam:

uvijek ćemo biti sami,

uvijek ćemo biti ti i ja

sami na zemlji

za početak života!

Uvijek je jedan poetski tekst u kojem pisac pokazuje da zna da njegova voljena ima ljubavnu prošlost i da je prije njega bilo drugih muškaraca i ljubavi.

Rečeno otkriva da nije ljubomoran i da on je pun i siguran u odnosu na ljubavnu vezu koju njih dvoje spajaju. Dakle, pjesnik je svjestan neprolaznosti života i da svaka nova ljubav donosi novi početak .

11. San

Hodajući kroz pijesak

Odlučio sam te ostaviti.

Koračio sam po tamnoj glini

koja je podrhtavala ,

zaglibiti i izaći

Odlučio sam da ćeš se izvući

od mene, da si me opteretio

kao oštrica kamen,

pripremio sam tvoj gubitak

korak po korak:

sjeci korijenje,

prepusti se vjetru.

Ah, u toj minuti,

srce moje, jedan san

sa strašnim krilima

koji te pokrivaju.

Osjećao si da te guta blato,

i ti si me zvao, ali ja ti nisam priskočio u pomoć,

0>ti si išao