Govor Martina Luthera Kinga Imam san: analiza i značenje

Govor Imam san (na portugalskom Imam san ), amblematski je govor Martina Luthera Kinga, koji je bio ključan u pokretu za građanska prava Sjedinjenih Država Amerike.

Za koje mnogi smatraju da je to jedan od najvećih govora svih vremena, riječi su izgovorene na stepenicama Linkolnovog Memorijala u Washingtonu DC (u Sjedinjenim Državama) 28. avgusta 1963. 3>

Svojim odličnim govorništvom dr. Martin Luther King je imao za cilj ohrabriti novu generaciju da eliminira rasizam, stvarajući bolje društvo za budućnost. Osim toga, spomenuti su i koraci koje treba slijediti kako bi se postigla rasna jednakost.

Govor Imam san potpun i titlovan

Sažetak

U ovom govoru, Dr. King je spomenuo važan dokument za istoriju Sjedinjenih Država: Proklamaciju o emancipaciji, koja je proglasila oslobođenje robova.

Govornik je spomenuo da, uprkos tome što je ovu proklamaciju potpisao predsjednik Abraham Lincoln sto godina prije, sadašnje društvo i dalje ima diskriminatorne stavove prema pojedincima afričkog porijekla.

Isto tako, u govoru je uključena i Deklaracija o nezavisnosti, uz naznaku da sadrži neka obećanja koja još uvijekpoput slobode.

Martin Luther King znači da vrijednosti koje se spominju u toj pjesmi još nisu bile u potpunosti proživljene u tom društvu.

I ako je Americi suđeno da bude velika nacija, to mora postati ostvariti se. Neka sloboda odzvanja u ovim čudesnim brdima New Hampshirea. Neka sloboda odzvanja u ovim moćnim njujorškim planinama. Neka sloboda zvoni sa uzvišenih Allegheniesa Pennsylvanije!

Neka sloboda zvoni sa snježnih vrhova Stenovitih planina u Koloradu!

Neka sloboda zvoni sa zakrivljenih padina Kalifornije!

Ne samo to; Neka sloboda zvoni sa Kamene planine u Džordžiji!

Neka sloboda zvoni sa planine Lookout u Tennesseeju!

Neka sloboda zvoni sa svakog brda i svakog malog uspona Mississippija.

Od bilo kojeg strana planine, neka sloboda zvoni.

Martin Luther King nastavlja da koristi pojam "zvoni slobode" koji je dio ranije spomenute patriotske pjesme.

U ovom trenutku, različiti prirodni spominju se elementi Sjedinjenih Država, koji izražavaju važnost viđenja slobode koja se živi širom zemlje.

Kada se to dogodi, kada dopustimo slobodi da odjekne, kada joj dopustimo da odjekne u svakom selu iu svakom selu , u svakoj državi i svakom gradu, moći ćemo da požurimo dan kada će sva Božja djeca, crna i bijela, Jevreji iNežidovi, protestanti i katolici, sigurno će moći da se uhvate za ruke i zapjevaju riječi stare crne pjesme: "Napokon slobodni! Napokon slobodni! Slava svemogućem Bogu, napokon smo slobodni!"

Govor završava pozivanjem na tradicionalnu crnu pjesmu koja izražava važnost slobode za ljude svih klasa, rasa i religija.

Istorijski i društveni kontekst

Govor I Have a Dream je napravljen tokom demonstracija u Washingtonu DC, koje su okupile više od 250.000 ljudi.

U to vrijeme, Sjedinjene Države su doživljavale snažnu klimu rasne diskriminacije, koja je bila jača u nekim države juga.

Martin Luther King je bio poznat po borbi protiv nejednakosti u društvu, koristeći sredstva pasivnog otpora i bez nasilja, za razliku od nekih drugih likova, poput Malcoma X.

Godinu dana kasnije Iz ovog govora, 1964. godine, Martin Luther King je dobio Nobelovu nagradu za mir, u to vrijeme najmlađa osoba koja je primila ovu nagradu. Imao je samo 35 godina.

1968. Dr. Martin Luther King je ubijen na balkonu hotela u kojem je odsjeo.

Čak i nakon njegove smrti, njegov utjecaj se nastavio i Martin Luther King se smatra jednim od najvećih glasnogovornika građanskih prava svih vremena. Govor Imam san jedan je od najpoznatijih i citiranih u oblastiborba protiv rasizma i diskriminacije.

Analiza i značenje govora

Drago mi je da se pridružim vama na dan koji će proći ušao u istoriju kao najveća demonstracija slobode u istoriji našeg naroda.

Ove reči su potvrđene, jer je dan kada je održan ovaj govor, 28. avgusta 1963. godine, ušao u istoriju.<3

To se dogodilo ne samo zato što je govor smatran najboljim govorom 20. stoljeća, već i zato što je ova demonstracija u korist ljudskih prava bila jedna od najvećih u historiji Sjedinjenih Država.

Sto godine, veliki Amerikanac, u čijoj simboličnoj sjeni stojimo, potpisao je Proglas o emancipaciji. U tom trenutku dekret je bio poput zraka nade za milione crnih robova koji su bili žigosani u plamenu sramne nepravde. Došlo je kao sretna zora da se završi duga noć zatočeništva.

Ali, sto godina kasnije, moramo se suočiti s tragičnom stvarnošću da Crni još uvijek nije slobodan. Stotinu godina kasnije, život crnaca još uvijek je žalosno rastrgan okovima segregacije i lancima diskriminacije. Sto godina kasnije, Crnac još uvijek živi na izolovanom ostrvu siromaštva usred ogromnog okeana materijalnog blagostanja. Sto godina kasnije, crnacjoš uvijek čami na rubu američkog društva, nalazeći se u egzilu u vlastitoj domovini. Dakle, danas smo ovdje da dramatiziramo tako užasno stanje.

Martin Luther King se poziva na slavnog bivšeg predsjednika Abrahama Linkolna, koji na ovom mjestu ima statuu veću od 9 metara. Dakle, sjena o kojoj se govori je simbolična, ali i doslovna.

Proglas o emancipaciji potpisao je Abraham Lincoln 1. januara 1863. godine i proglasio oslobađanje robova, iako se to nije dogodilo odmah.

Govornik objašnjava da, nakon 100 godina, crni pojedinci još uvijek nisu dobili beneficije koje je ovaj dokument trebao dati.

Spominje se da je američko društvo bilo vrlo diskriminatorno i da crnci nisu bili jednako tretirani:

U određenom smislu došli smo u glavni grad naše zemlje da unovčimo ček. Kada su arhitekti naše Republike pisali veličanstvene riječi Ustava i Deklaracije o nezavisnosti, potpisivali su menicu čiji će svaki američki građanin biti nasljednik. Ova nota je bila obećanje da će svim ljudima biti zagarantovana neotuđiva prava na život, slobodu i potragu za srećom.

Demonstracija je opisana kao metaforički čin unovčavanja čeka, odnosno naplaćivanja društvu šta Ustava i Deklaracijeobećanja nezavisnosti.

Arhitekte Republike u ovom slučaju su: John Adams, Benjamin Franklin, Alexander Hamilton, John Jay, Thomas Jefferson, James Madison i George Washington.

Martin Luther King predstavlja u svom govoru dokumente važne dokumente koji čine osnivanje Sjedinjenih Država kao nacije.

Ipak, postoji nešto što moram reći svom narodu koji stoji na toplom pragu koji vodi do zgrade suda. U procesu sticanja mjesta koje nam pripada, ne smijemo biti krivi za pogrešna djela. Ne pokušavajmo da utažimo žeđ za slobodom ispijanjem čaše gorčine i mržnje. Svoju borbu uvijek moramo voditi na visokom planu dostojanstva i discipline. Ne smijemo dopustiti da se naš kreativni protest izrodi u fizičko nasilje. Sve više se moramo uzdići do veličanstvenih visina susreta fizičke snage sa snagom duše. Ova divna nova militantnost koja je zahvatila crnačku zajednicu ne smije nas dovesti u nepovjerenje prema svim bijelim ljudima, jer su mnoga naša bijela braća, o čemu svjedoči njihovo prisustvo ovdje danas, svjesna da su njihove sudbine vezane za naše sudbine i da su njegova sloboda je suštinski povezana sa našom slobodom. Ne možemo hodati sami.

Kao Gandhi, Martin Luther King je predložio stav građanske neposlušnosti, to jest, bez pribjegavanjanasilje .

Mislio je da je važno dodati ovaj dio kako bi se razlikovao od drugih grupa otpora koje su zauzele agresivniji stav. Malcolm X i Nation of Islam, na primjer, vjerovali su da su sva sredstva dozvoljena za borbu protiv diskriminacije i agresije koja je doživjela u to vrijeme.

Kako idemo naprijed, moramo preuzeti obavezu da maršujemo naprijed. Ne možemo se vratiti. Ima onih koji pitaju poklonike građanskih prava: "Kada ćete biti zadovoljni?" Ne možemo biti zadovoljni sve dok je Crnac žrtva neopisivih užasa policijske brutalnosti. Ne možemo biti zadovoljni sve dok naša tijela, opterećena umorom od putovanja, ne pronađu odmorište u motelima pored puta i gradskim hotelima. Ne možemo biti zadovoljni jer osnovno plemstvo crnaca prelazi iz malog geta u veći. Nikada ne možemo biti zadovoljni sve dok Crnac u Misisipiju ne može glasati, a Crnac u New Yorku vjeruje da nema za šta glasati. Ne, ne, nismo zadovoljni i nećemo biti zadovoljni dok pravda ne poteče kao voda, a pravednost kao moćna struja.

U raznim marševima i organizovanim kampanjama dešavale su se manifestacije policijske brutalnosti. Nadalje, društvo je bilo visoko segregirano i crni građani su smatrani od stranemnogi su pripadali nižoj klasi.

Mnoga mjesta su bila ekskluzivna za bijelce i postojali su znakovi koji su to dokazali. Crnci su imali malo mogućnosti da poboljšaju svoj životni standard, da žive na boljim mjestima, jer nisu imali iste mogućnosti.

U nekim mjestima crnci nisu imali pravo glasa iu mjestima tamo gdje su imali to pravo, diskriminacija je bila takva da su pojedinci smatrali da njihov glas nema nikakvog utjecaja.

Neke države su spriječile ljude afričkog porijekla da idu u kino, jedu na pultu restorana, koriste fontanu ili čak smjestiti u hotel ili motel.

Nije mi poznato da su neki od vas došli ovamo nakon mnogih poteškoća i nevolja. Neki od vas su upravo izašli iz malih zatvorskih ćelija. Neki od vas su došli iz područja u kojima vas je potraga za slobodom ostavila u ožiljcima olujama progona i drhtala na vjetrovima policijske brutalnosti. Vi ste veterani stvaralačke patnje. Nastavite raditi u vjeri da je nezaslužena patnja iskupljujuća.

Vratite se u Mississippi, vratite se u Alabama, vratite se u Južnu Karolinu, vratite se u Georgiju, vratite se u Louisianu, vratite se u sirotinjske četvrti i geta naših modernih gradova, znajući da se, nekako, ova situacija može i da će se promijeniti. Nemojmo se uvlačiti u dolinu očaja.

MartinLuther King je bio svjestan da su se mnogi ljudi u toj demonstraciji našli potpuno beznadežni i spremni da odustanu jer su već prošli kroz dramatične situacije.

Ali ih je ohrabrivao govoreći da će njihovu patnju pratiti iskupljenje i da mogli bi se vratiti svojim kućama sa uvjerenjem da će se ova nepovoljna situacija promijeniti. I ovaj govor je pomogao da se ta situacija promijeni.

Imam san da će se jednog dana ova nacija ustati i živjeti pravo značenje svog vjerovanja. "Smatramo da su ove istine same po sebi očigledne; da su svi ljudi stvoreni jednaki."

Ovu frazu je napisao Thomas Jefferson i nalazi se u Deklaraciji nezavisnosti.

U pisanju ovog citata , Martin Luther King je namjeravao skrenuti pažnju na činjenicu da američko društvo nije doraslo ovoj izjavi i da su mnogi ljudi patili od nejednakosti i diskriminacije.

Imam san da jednog dana u planinama crvenim u Gruziji djeca bivših robova i djeca bivših robovlasnika moći će sjediti za stolom bratstva.

Martin Luther King je rođen u državi Georgia, koja je dobro poznata po svom crvenom tlu (sa glinom ), i gdje su mnogi ljudi posjedovali robove.

Imam san da će jednog dana država Mississippi, država koja vreli u žaru nepravde i ugnjetavanja, bitipretvorena u oazu slobode i pravde.

Osim što je temperatura bila vrlo vruća država, Martin Luther King to povezuje s žarom nepravde jer je u to vrijeme Mississippi bila jedna od najrasističkijih država .

Sanjam da će moje četvero male djece jednog dana živjeti u naciji u kojoj neće biti suđeni po boji kože, već po karakteru. Danas imam san.

Ova izjava je vjerovatno najpoznatija u cijelom govoru.

Martin Luther King je imao četvero djece: Yolandu, Dextera, Martina i Bernice. San koji je otkriven u ovom govoru bio je usmjeren na promjenu društva za dobrobit budućih generacija, uključujući i djecu Martina Luthera Kinga.

Imam san da jednog dana država Alabama, gdje ima zla rasisti i tamo gde guvernerove usne izgovaraju reči interpozicije i poništavanja, jednog dana dole u Alabami crni dečaci i crne devojke će moći da se rukuju sa belim dečacima i belim devojčicama, poput braće i sestara. Danas imam san.

Guverner države Alabama u to vrijeme bio je George Wallace, priznati ohrabrivač rasne segregacije i žestoki protivnik pokreta za građanska prava.

Imam san da će jednog dana svaka dolina biti uzvišena, svako brdo i planina biti sravnjena, gruba mesta postati glatka, akrivo će se ispraviti i slava Gospodnja će se otkriti i sva bića će je zajedno vidjeti.

Martin Luther King je bio kršćanin, budući da je bio pastor baptističke crkve. Stoga je ovaj dio njegovog govora zasnovan na biblijskom odlomku koji se nalazi u Isaiji 40:4-5.

Ovo je naša nada. Ovo je vjera sa kojom se vraćam na jug. Sa ovom vjerom moći ćemo izvući kamen nade sa planine očaja. Sa ovom vjerom možemo transformirati disonantnu neslogu naše nacije u prekrasnu simfoniju bratstva. Sa ovom vjerom moći ćemo zajedno raditi, zajedno se moliti, boriti se, zajedno ići u zatvor, zajedno braniti slobodu, znajući da ćemo jednog dana biti slobodni.

Vjera, veoma važna tema u kršćanskom životu , spominje se i u ovom govoru.

Martin Luther King je bio uvjeren da je, čak i usred ove teške situacije, moguće imati nadu u bolju budućnost, te da vjera može ujediniti ljude i pomoći im osvojiti slobodu.

To će biti dan kada će sva Božja djeca moći pjevati sa novim značenjem: "Moja je zemlja tvoja, slatka zemljo slobode, o tebi pjevam. Zemljo gdje su umrli moji očevi , zemlja hodočasničkog ponosa, sa svake planine koja odjekuje slobodom."

Na ovom mjestu govornik pominje poznatu patriotsku pjesmu pod naslovom Moja zemlja ti je, koja govori o američkim idealima