5 pjesama Williama Shakespearea o ljubavi i ljepoti (sa interpretacijom)

William Shakespeare je bio engleski dramski pisac i pjesnik od velikog značaja u kasnom 16. i ranom 17. stoljeću.

Shakespeareova poezija uključuje dva narativna djela - Venera i Adonis (1593.) i O Rapto de Lucrécia (1594.) - i 154 soneta (objavljena 1609.), koji su svi nabrojani.

Donosimo vam neke od ovih interpretiranih pjesama kako biste saznali mali dio iz djelo poznatog pisca.

Sonet 5

Sati koji su nježno uokvirivali

Pogled pun ljubavi gdje oči počivaju

Da li će oni sami sebi biti tiranin ,

I nepravdom koja pravedno nadilazi;

Jer neumorno Vrijeme vuče ljeto

U strašnu zimu, i drži je tamo,

Smrzava sok, progoni zeleno lišće,

Skrivena ljepota, pusta, pod snijegom.

Tako ljetne tekućine nisu ostale

Zadržane u zidovima stakla,

Prelijepo lice njene ukradene ljepote,

Ne ostavljajući tragove ni sjećanja na ono što je bilo;

Ali cvijeće je destilirano, preživjelo zimu,

Uzdiže se, obnovljen, svježinom svog soka.

Tumačenje 5. soneta

U ovom sonetu Šekspir nam predstavlja djelovanje vremena koje neumoljivo djeluje na tijelo i na postojanje čovjeka. bića .

Ovdje autor opisuje vrijeme kao "tiranina" koji vuče dane i godišnja doba u godini, noseći sa sobom "ljepotu mladosti" isopstveni život. Život koji će se jednog dana vratiti u prirodu i poslužiti kao hranjivi sok za rast novog lišća i cvijeća.

Sonet 12

Kada brojim sate koji prolaze na satu,

I strašna noć tone dan;

Kad vidim izblijedjelu ljubičicu,

I njezina svježina zabijeli vrijeme;

Kad vidim visoku krošnju lišća ogoljenog,

Ko je jato od vrućine zasjenio,

I ljetnu travu svezanu u snopove

Da se nosi u snopovima na put;

Zato dovodim u pitanje tvoju ljepotu,

koja mora uvenuti s godinama,

Kao što se slast i ljepota napuštaju,

I umiru tako brzo dok drugi rastu;

Ništa ne zadržava kos vremena,

Osim djece, da ga ovjekovječi nakon tvog odlaska.

Tumačenje soneta 12

O vrijeme je ovdje takođe veliki protagonista. Shakespeare ponovo postavlja vrijeme kao neku vrstu neumoljivog "neprijatelja", koji oduzima svu snagu mladosti.

Za autora, jedino što može "zaustaviti" vrijeme i dati kontinuitet postojanju pojedinca je razmnožavanje. Za njega samo djeca mogu zadržati i ovjekovječiti suštinu ljepote i mladosti.

Sonet 18

Ako te uporedim s ljetnim danom

Sigurno si ljepša i blaže

Vjetar raspršuje lišće po zemlji

A ljeto je vrlo kratko.

Ponekad sija suncepreviše

Drugi put pada u nesvijest od hladnoće;

Ono što je lijepo propada u jednom danu,

U vječnoj mutaciji prirode.

Ali u tebi će ljeto biti vječno,

I ljepotu koju imaš nećeš izgubiti;

Nećeš stići ni od smrti do tužne zime:

U ovim linije s vremenom ćeš rasti.

I dok god postoji biće na ovoj zemlji,

Moji živi stihovi će te oživjeti.

Tumačenje 18. soneta

Sonet 18 je jedan od Shakespeareovih najpoznatijih. U ovom tekstu engleski pisac se bavi temom ljubavi i, još jednom, koristi prirodu kao metaforu da izrazi svoja osećanja.

U pesmi je lepota voljene osobe postavljena uz lepotu dan ljeta, međutim, u očima onih koji vole, osoba je još ljepša i ugodnija. U njoj ljepota ne blijedi, postaje vječna i nepromjenjiva.

Sonet 122

Tvoji darovi, tvoje riječi su u mom umu

Svim slovima, u vječnost sjećanje,

koji će stajati iznad praznog otpada

Izvan svih podataka, čak i u vječnosti;

Ili, barem, dok um i srce

mogu po svojoj prirodi opstoje;

Dok sav zaborav ne oslobodi svoj dio

Od vas, vaš zapis neće biti izgubljen.

Ovi loši podaci neće moći sve zadržati,

Ne trebaju mi ​​čak ni brojevi da mjerim tvoju ljubav;

Zato sam bio hrabar da im se prepustim,

Da vjerujem tim podacima koji su ostali uti.

Zadrži predmet da te podsjeti

To bi bilo prihvatanje zaborava u meni.

Tumačenje soneta 122

U ovom tekstu Shakespeare se obraća izdati po sjećanju. Ljubav je predstavljena izvan fizičkih susreta. U ovom slučaju, to se uglavnom živi kroz sjećanja.

Onaj koji voli potvrđuje da će, sve dok postoje njegovi mentalni i emotivni kapaciteti, sjećanje na voljenu osobu biti netaknuto i da će za to neće trebati podmetanja, kao predmeti, već njihova sposobnost da zadrže ljubav i sjećanje na ono što se nekada živjelo.

Sonet 154

Mali bog ljubavi jednom je spavao

Ostavljajući pored njene ljubeće strijele,

Dok nekoliko nimfi, zaklinjajući se uvijek čedne,

Dođoše, na prstima, ali, u njenoj djevičanskoj ruci,

Najljepša je uzela vatru

To je zapalilo legije istinskih srca;

Tako je koplje goruće želje

Spavalo nenaoružano pored ruke ove djevojke.

Strijela, ona uronio u bunar hladne vode,

Koji je zapaljen vječnim ognjem Ljubavi,

Stvarajući kupku i melem

Za bolesne; ali ja, jaram moje dame,

došao sam da se izliječim, i ovo, tako, dokazujem,

Oganj ljubavi grije vodu, ali voda ne hladi ljubav.

Tumačenje soneta 154

William Shakespeare prikazuje u sonetu 154 lik Kupida (bog Eros, u grčkoj mitologiji) i nimfe koje

U ovoj pesmi autor predstavlja kratku priču u kojoj jedna od nimfi preuzima strelu ljubavi i uranja je u bunar bistre vode, pretvarajući je u začaranu kupku ljubavi.

Ko je bio William Shakespeare?

William Shakespeare (1564. – 1616.) rođen je u Stratford-upon-Avonu, Warwick County, Engleska. Studirao je do svoje 13. godine, kada je napustio školu zbog finansijskih poteškoća porodice i počeo da radi sa ocem u trgovini.

1586. otišao je u London i radio u raznim zanatima, kao što je pomoćnik u bekstejdžu u pozorištu. U to vrijeme je već pisao i počeo kao samouk učiti razne tekstove drugih pisaca.

Tako je počeo pisati drame i postepeno je postao široko priznat. Trenutno se smatra najvećim dramskim piscem na engleskom jeziku. Shakespeare je umro 23. aprila 1616. godine u 52. godini.