5 basni Monteira Lobato sa tumačenjem i moralom

Monteiro Lobato (1882-1948), poznati tvorac Sítio do Picapau Amarelo (1920), također je dao život knjizi Fábulas. U djelu je pisac prikupio i adaptirao niz basni Ezopa i La Fontainea.

Pokrenut 1922. godine, serijal reinterpretacija kratkih priča bio je uspješan među mladim čitaocima i traje do dana današnje generacije koje očaravaju životinjama koje govore i mudrim moralom.

1. Sova i orao

Sova i voda, nakon duge svađe, odlučili su da se pomire.

- Dosta je rata - rekla je sova. - Svijet je veliki, a najveća ludost svijeta je da idete okolo i jedu jedni druge piliće.

- Savršeno - odgovorio je orao. - Ne želim ni ja ništa drugo.

- U tom slučaju, da se dogovorimo oko ovoga: od sada više nikada nećete jesti moje štence.

- Vrlo dobro. Ali kako da razlikujem vaše štence?

- Laka stvar. Kad god nađete lijepe mlade, lijepo oblikovane, vesele, pune posebne gracioznosti koja ne postoji ni u jednoj drugoj ptičijoj mladunčadi, znate, moji su.

- Gotovo je! - zaključio je orao.

Danima kasnije, u lovu, orao je pronašao gnijezdo sa tri mala čudovišta unutra, koja su cvrkutala širom otvorenih kljunova.

- Užasne životinje! - ona je rekla. - Odmah se vidi da to nisu sovina djeca.

I pojeo ih je.

Ali to su bila sovina djeca. Po povratku u jazbinu, tužna majkagorko je zaplakao zbog nesreće i otišao da se obračuna sa kraljicom ptica.

- Šta? - rekao je ovaj začuđeno. - Jesu li ta mala čudovišta bila tvoja? Pa vidi, nisu izgledali nista kao portret koji si od njih napravio...

-------

Za portret sina ne treba verovati u oca slikara. Kaže izreka: koga ružno voli, lijepo izgleda.

Tumačenje i moral priče

Basna donosi protagoniste koji su životinje humaniziranih osobina, ima za cilj poučiti i nosi sažet moral na kraju teksta.

Priča pokazuje djetetu koliko je estetski smisao subjektivan i kako uvijek moramo paziti iz kojih usta dolazi govor, razumijevajući kontekst govora.

Sova i voda nas uče da nemamo povjerenja u gledište onih koji nam pričaju priču, stavljajući ono što je rečeno u perspektivu.

2. Pastir i lav

Mali pastir, primijetivši da je jednog jutra nestalo nekoliko ovaca, razbjesnio se, uzeo pušku i otišao u šumu.

- Proklet bio da sam neće vratiti, živog ili mrtvog, jadnog lopova mojih ovaca! Boriću se dan i noć, naći ću ga, iščupati ću mu jetru...

I tako, bijesan, mrmljajući najgore psovke, progutao je duge sate u beskorisnim istragama.

Sad umoran, sjetio se da zamoli nebesa za pomoć.

- Pomozi mi, Sveti Antune! Obećavam ti dvadeset goveda ako jačinite zloglasnog razbojnika licem u lice.

Čudnom slučajnošću, čim je čobanin to rekao, pred njim se pojavio golemi lav, ogoljenih zuba.

Pastir drhtala od glave do pete; puška mu je ispala iz ruku; i sve što je mogao da uradi bilo je da ponovo prizove sveca.

- Pomozi mi, Sveti Antune! Obećao sam dvadeset grla stoke ako mi učiniš da mi se lopov prikaže; Obećavam sada cijelo jato da nestane.

-------

Junaci se poznaju u trenutku opasnosti.

Tumačenje i moral priče

Priča o pastiru i lavu jedna je od rijetkih basni u kojima glumi ljudski lik, a ne životinja - iako životinje igraju ulogu važnu ulogu u narativu o pastiru i lavu.

Basna koju je ispričao Monteiro Lobato govori malom čitaocu o snazi ​​postavljenog zahtjeva. Pokazuje snagu pastirskog razmišljanja i praktične posljedice te želje kada se konačno dogodi ono za čim je protagonista toliko čeznuo.

Pouka iz basne uvodi nas u mudrost da samo istinski poznajemo jaki kada su stavljeni na test , u rizičnim situacijama. Ovo je slučaj sa župnikom, koji se u početku čini vrlo hrabrim, ali se ispostavi da je uplašen kada se njegov zahtjev konačno ostvari.

3. Sud ovaca

JedanPas loše ćudi optužio je jadnu ovčicu da mu je ukrala kost.

- Zašto bih ukrala tu kost - tvrdila je - ako sam biljožder i kost mi vrijedi kao štap?

- Ne zanima me ništa. Ukrao si kost i ja ću te odvesti na sud.

I tako si i učinio. Požalio se jastrebu i zamolio ga za pravdu. Jastreb je okupio sud da presudi uzrok, izvlačeći slatke lešinare praznog usta u tu svrhu.

Ovca poredi. On prica. On se u potpunosti brani, razlozima daleko od onih za malo jagnje koje je vuk nekada pojeo.

Ali porota, sastavljena od proždrljivih mesoždera, nije htjela ništa znati i izrekla je kaznu:

- Ili odmah predajte kost, ili vas osuđujemo na smrt!

Okrivljeni je drhtao: spasa nije bilo!... Bone je nije imao i nije mogao, dakle , restauracija; ali on je imao život i htjede ga se odreći kao plaćanje za ono što nije ukrao.

Tako se dogodilo. Pas joj je iskrvario, mucio je, rezervisao sobu za sebe, a ostalo podijelio izgladnjelim sudijama, kao troskove...

------

Da se oslonim na pravdi moćnih, kako glupo!... Njihova pravda ne oklijeva da uzme bijelog čovjeka i svečano dekretira da je crnac.

Tumačenje i moral priče

Basna o sudu ovcama problematizuje pitanje istine, pravde , etike (i i njihovog nedostatka). Uprkos tome što je teška tema, onnudi se djetetu na vrlo pristupačan način i s određenom senzibilnošću.

Dijete se poistovjećuje sa protagonistom priče – osjeća se kao ovca – i shvaća da nije u stanju da se izvuče iz situacije u u koju je postavljen.jadna životinja. Mnogo puta čitalac može povezati ovu situaciju s trenutkom koji je doživio kada je optužen, a da nije kriv za ono što se dogodilo.

Basna uvodi pojam nepravde u malog čitaoca i predstavlja manje dobro strani ljudi, koji svoje lične interese često stavljaju iznad onoga što je ispravno .

4. Bik i žabe

Dok su se dva bika bijesno borila za ekskluzivni posjed određene livade, mlade žabe, na rubu močvare, zabavljale su se prizorom.

Žaba Starica je, međutim, uzdahnula.

- Nemojte se smijati, kraj spora će nam biti bolan.

- Kakve gluposti! - uzviknu male žabe. - Zastario si, stara žabo!

Stara žaba je objasnila:

- Bikovi se tuku. Jedan od njih će pobijediti i protjerati pobijeđene sa pašnjaka. To se dešava? Prebijena životinja dolazi da uđe u našu močvaru i jao!...

Tako je i bilo. Najjači bik je silom kundaka satjerao najslabijeg u rit, a male žabe su morale da se oproste od mira. Uvek nemiran, uvek pregazen, bio je redak dan kada neko nije umro pod nogama zivotinje.

------

Dauvijek ovako: veliki se bore, mali plaćaju cijenu.

Tumačenje i moral priče

U basni o biku i žabama, to je stara žaba koja se pojavljuje kao čuvar mudrosti jer je toliko toga doživjela.

Dok se mlade žabe zabavljaju neobičnim prizorom bitke između bikova, stara žaba, na osnovu onoga što je živjela u prošlost, sposobna je predviđati budućnost, upozoravajući mlađe na sadašnjost.

Starica je, zapravo, izgleda da je ipak u pravu. Ova bajka uči mališane da pažljivo slušaju svoje starije i da uče od njih.

Moral nam donosi tešku istinu prenošenu čitaocu početniku. Mnogo puta, kroz život, naići ćemo na situacije u kojima prave žrtve nemaju nikakve veze sa onima koji su započeli sukob, a ipak su oni ti koji na kraju plaćaju priču.

5. Skup štakora

Mačka po imenu Faro-Fino izazvala je takvo uništenje u štakorskoj radnji jedne stare kuće da su preživjeli, koji nisu bili raspoloženi da izađu iz svojih jazbina, bili na ivici umirući od gladi.

Kako je slučaj postao veoma ozbiljan, odlučili su da se sastanu na skupštini kako bi proučili stvar. To su čekali jedne noći kada je Faro-Fino šetao po krovu, praveći sonete za mjesec.

- Mislim - rekao je jedan od njih - da je način da se odbranimo od Faro-Fina da vežite mu zvonce za vrat. čim onpribližavanje, zvono to prokazuje i mi se na vrijeme osvježavamo.

Pljesak i klicanje pozdravili su sjajnu ideju. Projekat je sa oduševljenjem odobren. Glasao je samo protiv tvrdoglavog miša, koji je tražio da govori i rekao:

- Sve je vrlo korektno. Ali ko će Faro-Finu vezati zvonce oko vrata?

Opća tišina. Jedan se izvinio što ne zna kako da se veže. Drugi, jer nije bio budala. Sve zato što nisu imali hrabrosti. A skupština se raspustila usred opšte konsternacije.

-------

Lako je reći, rade ono što rade!

Tumačenje i moral priče

U Zbor miševa basna podvlači malog čitaoca teškoću prelaska s teorije na praksu naglašavajući razliku između govoreći i radeći.

Miševi se brzo slažu sa briljantnom idejom da zveckaju mačku Faro-Fino kako bi znali kada se približi. Jedini štakor koji ide protiv glasanja, identificiran kao tvrdoglav (pridjev koji znači tvrdoglav, tvrdoglav), je onaj koji je sposoban da vidi dalje od odluke i razmišlja o provedbi onoga što je izglasano.

Međutim, nakon toga, nakon toga. ispostavilo se da je samo on u pravu jer, kada je u pitanju izvršenje plana, nijedan štakor nije voljan obaviti rizičan posao i staviti zvonce oko vrata mačke.

Tvrdoglavi štakor, u manjina, otkriva se da je jedina u grupi sa vizijom budućnosti i praktičnim smislom.

Šta jebasna?

Žanr basne je rođen na Istoku, a Ezop ga je odnio na Zapad tokom 4. stoljeća prije Krista. Onaj koji je uvelike obogatio žanr bio je Fedar, već u 1. stoljeću nove ere.

Ukratko, basna je kratka priča - često sa životinjama koje govore kao likovima - čiji je cilj prenijeti učenje, moral .

Prema riječima samog Monteira Lobatoa, napisanim u uvodu knjige Fábulas de Narizinho (1921):

Basne predstavljaju odgovarajuću duhovnu hranu za mlijeko u ranom djetinjstvu. Kroz njih moral, koji nije ništa drugo do sama životna mudrost akumulirana u savjesti čovječanstva, prodire u djetinju dušu, vođen inventivnom govorljivošću mašte.

Moral basne, prema brazilski pisac, nije ništa drugo do životna lekcija.

Knjiga Basne Monteira Lobato

Knjiga Basne objavljena je 1922. adaptacija sa mnogim modifikacijama klasičnih basni koje su se protezale stoljećima.

Godinama ranije, u pismu poslanom 1916. njegovom prijatelju Godofredu Rangelu, Monteiro Lobato je izjavio:

Imam nekoliko ideja. Prvo: oblačenje starih Ezopovih i La Fontaineovih basni na nacionalni način, sve u prozi i miješanje morala. Stvar za djecu.

Želja da počnem pisati za dječju publiku došla je nakonrođenje sopstvene dece. Nakon dugog traženja materijala, Lobato je došao do tužne spoznaje:

Naša književnost za djecu je toliko siromašna i toliko glupa da ne mogu naći ništa za inicijaciju svoje djece (1956.)

Prema Cavalheiro , kritički i teorijski, kontekst proizvodnje dječije književnosti prije poduhvata Monteira Lobatoa bio je potpuno drugačiji od onoga što smo navikli da vidimo sada:

Dječija književnost među nama praktično nije postojala. Prije Monteira Lobata postojala je samo priča s folklornom pozadinom. Naši pisci su iz drevnih basni izvukli temu i moral genijalnih narativa koje su zadivljivale i pokretale djecu starih generacija, često zanemarujući legende i predanja koja su se ovdje pojavljivala, da temu svojih stripova uzmu u europske tradicije.

Vidi također