Vrijeme i zaokret Augusta Matrage (Guimarães Rosa): sažetak i analiza

Roman A hora e a vez de Augusto Matraga napisao je Guimarães Rosa (1908-1967) i uključen je u knjigu Sagarana (1946) .

Pripovijedanu u trećem licu, priču obilježenu prekrasnim radom s jezikom igra Nhô Augusto.

Glavni lik je okrutni čovjek koji na kraju dobije preokrene svoj život, ali na kraju nađe da se bori sa svojim instinktom.

Obilježen nasiljem , osvetom i surovom stvarnošću zabačenih šuma Minas Geraisa, Guimarães Rosa stvara klasik brazilske književnosti koji zaslužuje da se čita i ponovo čita.

Apstrakt

Središnji lik naracije Guimarães Rosa je Nhô Augusto, odnosno, Augusto Esteves, sin moćnog koronela Afonsaa Estevesa.

Vlasnik nekoliko zemalja između Pindaíbasa i Sacoda-Embire, u zaleđu Minas Geraisa, tip je svojevrsni nasilnik u regiji, prepoznatljiv po hladnoći i perverznost.

Oženjen Donom Dionorom i otac jedine kćeri po imenu Mimita, dječak izaziva zabunu gdje god dođe, šireći nasilje i strah.

Postepeno saznajemo nešto više o tvoja životna priča. Nhô Augusto je izgubio majku kada je bio dijete, imao je problematičnog oca i odgajala ga je baka, koja je bila vrlo religiozna i željela je da dječak postane svećenik.

Sa velikom sklonošću kockanju i repovima u suknje, Nhô Augustokarakteristika Guimarães Rosa.

Filmske adaptacije A hora e a vez de Augusto Matraga

film iz 1965.

Filmsku adaptaciju iz 1965. režirao je Roberto Santos . Glumci Leonardo Villar, Jofre Soares, Antonio Carnera, Emmanuel Cavalcanti, Flávio Migliaccio, Maria Ribeiro, Maurício do Valle i Ivan De Souza bili su dio glumačke ekipe.

2011 film

Igrani film scenarij potpisali Vinícius Coimbra i Manuela Dias prema priči Guimarães Rosa.

Produkcija je dobila nekoliko nagrada na Filmskom festivalu u Riju 2011.: najbolji film (zvanični i popularni žiri), najbolji glumac (João Miguel) i najbolji sporedni glumac (José Wilker).

Pogledajte trailer ispod:

Audioknjiga

Ako želite poslušajte priču o Sat i vrijeme Augusta Matrage pristupite audio knjizi:

O publikaciji

A hora e a vez de Augusto Matraga pripada knjizi Sagarana , koja okuplja devet kratkih priča pisca Joãa Guimarãesa Rose.

Priče u knjizi su:

1. Kameni magarac
2. Povratak razmetnog muža
3. Sarapalha
4. Duel
5. Moji ljudi
6. São Marcos
7. Tijelo zatvoreno
8. Razgovor volova
9. Vrijeme i red AugustaMatraga

Priče zajednički dijele temu smrti, religioznosti, avanture i teškog svakodnevnog života u sertãu.

Omot prvo izdanje knjige Sagarana , objavljeno 1946.

Saznajte više o knjizi Sagarana, Guimarães Rosa.

Vidi također

Žena, izmorena izdajama i maltretiranjem svog muža, on beži sa Ovidijom Moura i vodi svoju kćer sa sobom.

Besan zbog događaja, Nhô Augusto odlučuje da se potuče sa majorom. Međutim, na pola puta ga nasilno napadaju neprijateljski poslušnici i na ivici je smrti.

Prebijen, spaljen je vrelim gvožđem za stoku. Grupa misli da Nhô Augusto neće odoljeti, pa ga izbacuju iz jaruge i postavljaju krst na mjesto gdje bi se ubistvo dogodilo.

Čudom, subjekt preživi i kada padne tamo ga pronalazi crni par (majka Quitéria i otac Serapião) koji se brinu za njegove rane, sklanjaju ga i postaju njegovi zaštitnici.

Tokom procesa oporavka, Nhô Augusto dolazi u posjetu od svećenika, koji drži duge govore o važnosti vjere, molitve i truda.

Sveštenik ga upućuje da ostavi prošli život iza sebe i izgradi novi, ispunjen pokajanjem, predanošću i trudom. Istina je da nakon svog iskustva blizu smrti, Nhô Augusto pronalazi iskupljenje i odlučuje krenuti novim putem.

Veoma zahvalan na dobrodošlici koju su mu pružili njegova majka Quitéria i otac Serapião, on odlaziu zoru prema jedinom komadu njegove zemlje koji je još ostao. Tamo stvara novi identitet:

Ali svi su ga odmah svidjeli, jer je bio polulud a napola svet; i razumjeti ostavljeno za kasnije. Radio je kao neko umoran od novca, ali, u stvari, nije imao pohlepu i nije mario ni za dodatke: ono za šta je živeo bila je želja da pomogne drugima. Plevio je za sebe i za komšije svoju vatru, ne želeći da deli, dajući ono što je imao u ljubavi. I, stoga, tražio je samo da se obavi posao i malo ili nimalo razgovora.

Čini se da je život zbunjenosti bio potpuno zaboravljen sve dok šest godina kasnije Nhô Augusto ne sretne Tiãa, rođaka koji prepoznaje njega i donosi vijesti.

Tião kaže da je Dona Dionóra i dalje sretna s Ovidiom i namjerava se udati jer se ipak smatra udovicom, a Mimita, prevarena od strane trgovačkog putnika, pala je u život. Nhô Augusto se osjeća krivim, ali misli da ništa ne može učiniti.

Njegov život u trudu i molitvi teče bez većih potresa sve do dolaska Joãozinha Bem-Bema, jagunça, sa svojom bandom. Oduševljen, poziva sve da ostanu u njegovoj kući i odaje veliko poštovanje grupi, ali kada je pozvan da im se pridruži, žestoko odbija, uveravajući da će njegov život biti posvećen dobru. Banda odlazi.

Nešto kasnije, u Arrial do Rala-Coco, Nhô Augusto se ponovo ukršta sa Joãozinho Bem-Bemomkoji sa svojom bandom planira da izvrši egzekuciju nad porodicom odbeglog ubice.

Nhô Augusto se potpuno ne slaže sa osudom i interveniše da dovede pravdu. U vrelini trenutka, on osjeća kako njegov stari ponovo niče i na kraju ubija neke poslušnike i samog Joãozinha. Tokom borbe Nhô Augusto je ponovo prepoznat.

Na kraju priče, Joãozinho Bem-Bem i Nhô Augusto umiru tokom borbe.

Glavni likovi

Augusto Esteves Matraga

Glavni junak priče je sin moćnog zemljoposjednika Afonsa Estevesa, koji svom potomku ostavlja lijepo naslijeđe. Nhô Augusto je u početku nasilnik, tlačitelj, kreator svađa i zabune, kojih se svi boje. Nakon što je prošao kroz iskustvo bliske smrti, on nastoji slijediti novi put.

Dona Dionóra

Ona je supruga Augusta Matrage i majka Mimita. Mnogo pati zbog ponašanja svog muža, koji je hladan i distanciran. Nhô Augusto je također izdaje i prezire. Dona Dionóra se borila sa cijelom porodicom da se uda za dječaka i ponekad požali zbog izbora koji je napravila.

Mimita

Kćerka bračnog para Augusta Matrage i Done Dionóre. O djevojčici brine majka, a zanemaruje je otac, koji malo brine o njoj. Mimita se na kraju zaljubi u trgovačkog putnika i prevarena je i zaživi.

Ovídio Moura

Zaljubljen u Donu Dionóru, on predlaže da djevojkapobjegla sa svojom kćerkom iz naručja muža Nhô Augusta. Nakon dugog insistiranja, ona popušta njegovom zahtjevu i njih trojica bježe iz posjeda bivšeg zemljoposjednika.

Major Consilva Quim Recadeiro

Okrutni neprijatelj Augusta Matrage, major, kada shvati da je Matraga bankrotira, uspeva da ubedi sve u bandi da pređu na njegovu stranu. Njegovi pristaše zadaju batine koje zamalo dovode do Nhô Augustove smrti.

Mãe Quitéria i Pai Serapião

Crni par koji dočekuje Nhô Augusta u užasnom stanju nakon što je izbačen iz jaruga. Par zbrinjava dječakove rane, nudi mu kuću, hranu i posjetu svećenika, koji će s njim razgovarati o vjeri i potrebi da ide putem dobrote.

Joãozinho Bem-Bem

Cangaceiro koji prolazi sa svojom bandom u selu gdje je Nhô Augusto, sada novi čovjek. Sjećanje na nasilje i grupni duh čini da se staro ja pojavljuje u Nhô Augustu.

Analiza

Naslov priče

Naslov koji je odabrao Guimarães Rosa vezan je za fraza koju je izgovorio svećenik kada posjeti umirućeg Nhô Augusta u kući Mãe Quitéria i Pai Serapião.

Nakon što je čuo svećenikove riječi, protagonist radikalno mijenja svoj život: prestaje pušiti, piti, odlazi u svađaju se, gledaju žene, stvaraju pomutnju.

Sveštenik ga poučava:

Moli se i radi, pretvarajući se da je ovaj životdan plijevljenja na vrelom suncu za koji ponekad treba dugo da prođe, ali uvijek prođe. I još uvijek možete imati dobar komad radosti... Svako ima svoje vrijeme i red: vi morate imati svoje.

I tako Nhô Augusto to radi, počinjući da vodi svoj život potpuno drugačije. U regionu u koji ide, niko ga ne poznaje, i tamo odlučuje da primeni u praksi sveštenička učenja.

Važnost vere u narativu

Vrijedi naglasiti važnost svećenika u priči, odnosno snažna uloga religije u svakodnevnom životu zaleđa. Obratite pažnju, na primjer, da u sceni u kojoj je Nhô Augusto pretučen, agresori insistiraju na postavljanju krsta tamo gdje misle da je tijelo izgubilo život.

Religija je suštinski faktor koji motiviše promjenu srca. život Nhô Augusta, ako se preokret dogodi nakon iskustva bliske smrti i intervencija koje je izvršio svećenik, vrijedi zapamtiti da je u dječaka već bilo usađeno sjeme religioznosti:

Tko je odgojio Nhô Augusta bio je njegova baka.. Hteo je da dečak bude sveštenik... Molite, molite, sve vreme, svetinja i jektenije...

U gornjem odlomku već vidimo kako je religioznost bila deo dečakovog detinjstva , koji je bio važan stub u vaspitanju koje je dala baka.

Ova komponenta, koja je izgledala izgubljena, bila je sa iskustvom gubitka (finansijskog stanja, poslušnika, žene, kćeri) i neminovnosti smrti,vaskrsao. Nhô Augusto ponovo vjeruje u Boga i usmjerava svoj život ka dobru.

Nhô Augustoov život prije njegove transformacije

Prije nego što je njegova sudbina promijenjena svećenikovim riječima, Nhô Augusto je opisan kao "uzvišen, širokih grudi, obučen u žalost, gazi tuđe noge", "tvrd, lud, bez pritvora", "glup, nepromišljen i bez pravila".

Subjekat je bio ugnjetavač kojeg su se bojali. Svi i mi saznat ćemo malo kasnije razlog za ovu komplikovanu ličnost.

Otkriti ćemo problematičnu genezu nasilnika. Nhô Augusto je ostao siroče i odrastao je u kolevci disfunkcionalne porodice. Onaj koji govori o prošlosti je stric D. Dionóra:

Nhô Augustova majka je umrla s njim kada je bio mali... Vaš svekar je bio leso, ne za glavu porodice. .. Otac je bio takav kakav Nhô Augusto nije imao... Ujak je bio kriminalac, više od jedne smrti, koji je živio skrivajući se tamo u Saco-da-Embiri... Njegova baka je bila ta koja je odgojila Nhô Augusta ...

Nasilje

Još jedna karakteristika koja zaslužuje da bude istaknuta u priči je gotovo stalno prisustvo neopravdanog nasilja, nametanje sile i gotovo beznačajna vrijednost života poslušnika ili oni koji imaju manje.

Jedan Jasan primjer upotrebe prekomjerne sile događa se kada Nhô Augusto napadnu od strane majorovih poslušnika.

Već umirući, ne pružajući bilo kakav otpor, on još uvijek podvrgnut posljednjem poniženju:

I tu,Spalili su gvožđe sa žigom za stoku majora – što je zvučalo kao trokut upisan u obim – i odštampali ga, uz šištanje, žarenje i dim, na Nhô Augustovoj desnoj glutealnoj pulpi

Transformacija Nhô Augusta

Od strahovitog i moćnog snažnog čovjeka, Nhô Augusto prelazi u stanje duboke zavisnosti.

Bez materijalne imovine, porodice, ozlijeđenog, o njemu brine crni par koji ga liječi ranjava i hrani ga.

Zanimljivo je razmišljati o imenu onoga ko ga dočekuje: Quitéria kao da zamjenjuje svoju majku i "namiruje", na neki način, dug sudbine sa Matragom.

U tom stanju krhkosti vidimo kako Nhô Augustov očaj izlazi, s tijelom prekrivenim ranama:

Dok nije mogao zaplakati, a plakao je mnogo, plač bez stida, bez imalo stida, kao napušten dečak. I ne znajući i bez mogućnosti, jecajući poviče naglas: – Majko... Majko...”

Iz bola i patnje gledali smo kako izranja novi Nhô Augusto. Pitanje koje ostaje za čitaoca je: hoće li subjekt moći da vodi život toliko drugačiji od onog koji je imao?

Roman uranja duboko u pitanje identiteta i potiče pitanja poput "da li je moguće da pobjegnemo od vlastitog instinkta?", "kako postajemo ono što jesmo?".

O pisanju u A hora e a vez de Augusto Matraga

Metafikcija u roman

Još jedna važna tačka Vrijeme i zaokretAugusta Matrage događa se kada pripovjedač preuzme fiktivnu prirodu priče, preispitujući sam koncept onoga što bi bilo stvarno i što bi bilo stvoreno:

I tako najmanje šest ili šest i po godina prošlo, baš ovako, bez uklanjanja i dodavanja, bez ikakvih laži, jer ovo je ovde izmišljena priča, a nije se desio, gospodine.

Ovo su tačni odlomci koje narator pušta čitaocu percipiraju granicu između izuma i stvarnosti, ali se događaju i važni su za narativ jer obustavljaju čitaočevo vjerovanje.

Usmeni jezik i stil teksta

Također je važno naglasiti Jezik koji se koristi karakterizira imitacija sertanejove fraze, često vođena usmenošću i upotrebom lokalnih izraza.

Stare popularne pjesme su također razbacane po cijeloj priči, potvrđujući regionalističku crtu proze Guimarães Rosa.

Prema Antôniu Candidu, A hora e a vez de Augusto Matraga je narativ u kojem pisac:

ulazi u gotovo epsko područje čovječanstva i stvara jednu od velikih vrste naše književnosti, unutar priče koja će se od sada ubrajati među 10 ili 12 najsavršenijih na jeziku.

Svakako jedan od kriterija koji je Antônio Cândido natjerao da priču odabere kao jednu od najljepših Komadi napisani na portugalskom jeziku već su bili snažan rad sa jezikom