18 poznatih pjesama protiv brazilske vojne diktature

Čak i s Brazilom podjarmljenim autoritarizmom i cenzurom, umjetnici su odbijali šutjeti. Tijekom brazilske vojne diktature (1964. - 1985.) postojali su bezbrojni oblici otpora u kulturi.

MPB (Brazilska popularna glazba) bio je jedan od glavnih alata za prokazivanje u borbi protiv ideološke kontrole sustava. Bez slobode izražavanja, morali su izmišljati kodove, metafore i igre riječima kako bi komunicirali s javnošću.

Unatoč nebrojenim slučajevima cenzure, progona i egzila s kojima su se ovi glazbenici morali suočiti, njihove kreacije ostaju orijentirima u svijetu povijesti i nacionalne kulture.

1. Cálice Chico Buarque i Milton Nascimento

Oče, odnesi ovaj kalež od mene

Od vina crvenog s krvlju

Cálice jedna je od najpoznatijih tema Chica Buarquea i jedan od najvažnijih pamfleta hvalospjevi razdoblju vojne diktature. Iako je napisan 1973., bio je cenzuriran i objavljen tek 5 godina kasnije, 1978.

Metaforama i dvostrukim značenjima, Chico oštro kritizira autoritarnu vladu. Citirajući biblijski odlomak (Marko 14:36), čini se da uspoređuje Isusovu patnju na Kalvariji s onom brazilskog naroda.

Tako bi kalež bio ispunjen krvlju onih koji su bili mučeni i ubijen, od nasilne ruke države. Za drugogadajući naslov trećem albumu benda Legião Urbana.

Pjevač je priznao da je odgodio izlazak jer se nadao da će se stvari popraviti i da će glazba prestati imati smisla. Međutim, gotovo desetljeće kasnije, sve je ostalo isto.

Tema pokreće snažnu društvenu kritiku, prikazujući Brazil kao zemlju prožetu nekažnjivošću, nedostatkom pravila i raširenom korupcijom.

Ali Brazil će biti bogat

Zaradit ćemo milijun

Kada prodamo sve duše

Naših Indijanaca na aukciji

Godine 1987. zemlja je prolazila kroz složeno razdoblje: unatoč tome što više nije bila u rukama vojske, još uvijek nije bilo izravnih izbora. Tancredo Neves, izabran od izbornog kolegija 1985., umro je prije nego što je preuzeo vlast.

Njegov zamjenik, José Sarney, bio je na čelu nacije i uspostavio je Cruzadov plan , skup ekonomske mjere koje su donijele novu valutu i završile neuspjehom.

Renato Russo pokazuje svu svoju zaprepaštenost, šok i tugu, propitujući motive nacije koja ignorira patnju vlastitog naroda i brine samo o novcu.

Pročitajte i detaljnu analizu pjesme Que country is this.

10. Kao naši roditelji, Elis Regina

Zato budi oprezna, draga moja

Opasnost je iza ugla

Oni su pobijedili i znak

Zatvoreno je za nas

Da smomladi...

Kako su naši roditelji pjesma je Belchiora, skladana i snimljena 1976., koja je postala poznatija u verziji Elis Regine, objavljenoj iste godine.

Tema daje glas generaciji mladih ljudi kojima je sloboda bila oduzeta, koji su zbog uspostave diktature bili prisiljeni promijeniti svoj način života.

Obilježeni pitanjima, eksperimentiranjem i moto "mir i ljubav" hipijevskog pokreta, njihov svakodnevni život pretvorio se u strah, progon i stalnu prijetnju.

Kulturni i društveni nazadak stvorio je osjećaje tjeskoba i frustracija u ovim mladim ljudima, kao da im je vrijeme ukradeno, oni nikada nisu došli na red.

Moja bol je spoznaja

Da iako smo učinili sve što smo učinili

I dalje smo isti i živimo

I dalje smo isti i živimo

Kao naši roditelji...

Dakle, pjesma ilustrira generacijski sukob vremena. Iako su mislili drugačije i borili se za slobodu, ovi mladi ljudi završili su osuđeni živjeti u skladu s istim konzervativnim moralom kao i prethodne generacije.

11. Općenito ponašanje , Gonzaguinha

Trebao bi uvijek biti radostan

i reći: sve se popravilo

Molio bi se za dobro šefa

i zaboravio da si nezaposlen

Gonzaguinha je bio jedan od glazbenika koji je najviše kritiziraovojne diktature, s više od 50 pjesama koje je režim cenzurirao. Među njima se ističe njegova prva uspješnica, Comportamento Geral , iz 1972.

Glazba je zbog svoje sirovosti šokirala javnost, a Gonzaguinha je označen kao terorist i prozvan "pjevačkim zlobnikom". ". U stihovima, glazbenik razgovara s brazilskim građaninom, komentirajući trenutnu nesigurnost zemlje.

Unatoč svom ugnjetavanju, gladi i siromaštvu prerušenom u "ekonomsko čudo", Brazilian Ordinary nastavio se ponašati kao da je sve u redu. Ovo bi onda bilo općenito ponašanje: ne žaliti se, povlačiti se, pretvarati se da ste sretni.

Morate naučiti spustiti glavu

I uvijek reći: "Hvala vam puno"

Ovo su riječi koje vam još uvijek daju reći

Budući da ste dobro discipliniran čovjek

Stoga morate činiti samo za dobrobit nacije

Sve što je naredio

Osvojiti Fuscão na kraju vremena

I potvrdu o dobrom ponašanju

Strah i pasivnost njegovih suvremenika revoltirali su umjetnika , koji je smatrao da svi žive u prevari. Kao provokaciju, pita "Zé", uobičajeno ime u Brazilu, što će učiniti ako mu ukradu karneval, koji se čini posljednjim uporištem radosti i kolektivne slobode.

Iznad svega, glazba dovodi u pitanje tu slijepu poslušnost koja je natjerala građane da žive i umiru prema proizvoljnim pravilima koja su nametnuta.

12. SignalZatvoreno , Paulinho da Viola

Zdravo, kako si?

Idem, a ti, kako si?

Dobro , idem trčati

Da zauzmem svoje mjesto u budućnosti, a ti?

U redu, ići ću tražiti

Miran san, tko zna...

Sinal Fechado je pjesma koju je napisao i otpjevao Paulinho da Viola, s kojom je pobijedio na V Festivalu da Música Popular Brasileira, 1969. Pjesma, sasvim drugačija od uobičajena snimka pjevačice, izazvala je neobičnost i zaokupila pažnju javnosti.

U pjesmi se dvoje ljudi susreću u prometu i razgovaraju kroz prozor automobila, dok je svjetlo ugašeno. Dijalozi, međutim, kriju dublje poruke nego što se na prvi pogled čini. Važnije od tvojih riječi su tvoje šutnje , stvari koje si želio reći ali nisi mogao.

Toliko toga sam imao reći

Ali nestao sam u prašina s ulica

I ja imam nešto za reći

Ali sjećanje mi bježi

Molim te nazovi, moram

Nešto za piće, brzo

Sljedeći tjedan

Znak...

Nadam se da ćete

Otvorit će se...

Molim vas nemojte zaboravi,

Zbogom...

Čini se da je sam naslov metafora za potlačenost i nedostatak slobode u kojem su živjeli. U tom smislu možemo pretpostaviti da subjekti ne govore nejasno jer su u žurbi negojer ne mogu slobodno govoriti, jer se boje odmazde.

Iako se nije izravno spominjala vlada, bila je to protestna pjesma. Publika, koja je slušala i dijelila isti društveni kontekst, uspjela je dovršiti prazne prostore pjesme i razumjeti njezinu poruku.

13. Probudi se ljubavi , Chico Buarque

Probudi se ljubavi

Upravo sam imao noćnu moru

Sanjao sam da su ljudi vani

Kucanje na kapiju, kakva muka

Bilo je teško, u jako mračnom vozilu

Svetiče moj

Zovi, zovi, zovi tamo

Zovi, zovi lopova, zovi lopova

Godine 1973. Chico Buarque je već bio toliko puta cenzuriran da više nije mogao potpisivati ​​skladbe. Sljedeće godine izdao je album Sinal Fechado s pjesmama koje su napisali prijatelji, uključujući Acorda Amor, koju potpisuje Julinho da Adelaide, jedan od njegovih pseudonima.

U pjesma, tip budi svoju partnericu kako bi joj rekao da je sanjao da ga privodi policija tijekom noći . Ne brinući se više o maskiranju, Chico upire prstom u neprijatelja, "onog žilavog". Ime funkcionira kao kratica za "diktaturu" i također kao pridjev za njenu nefleksibilnost i nasilje.

"Zovi lopova" jedan je od najpoznatijih stihova u pjesmi: kad policija koja bi nas trebala štititi , napada nas, koga da zovemo za nasbraniti? Chico sugerira da su tadašnje vlasti bile kriminalnije od samih razbojnika.

Ako uzmem nekoliko mjeseci

Ponekad bi trebao patiti

Ali nakon godinu dana nedolaska

Obuci svoju nedjeljnu odjeću

I zaboravi na mene

Prije nego što su ga odveli, ovaj tip se oprostio od svoje žene i zamolio je da ona će nastaviti sa svojim životom ako se on ne vrati. Odlomak se odnosi na sudbinu mnogih "neprijatelja režima": izvučeni iz kreveta tijekom noći od strane agenata, jednostavno su nestali, odnosno ubijeni.

14. Sunday in the Park , Gilberto Gil i Os Mutantes

Sladoled je od jagode

Crven je!

Bok , vrti se i ruža

Crveno je!

Bok, vrti se, vrti se

Crveno je!

Bok, vrti se, vrti se...

Domingo no parque pjesma je iz 1967. koju je napisao i otpjevao Gilberto Gil. Iste godine pjevačica je temu predstavila na III Festivalu zabavne glazbe uz pratnju benda Mutantes i osvojila drugo mjesto. To je pripovijest koja govori o dvojici muškaraca: Joséu, "kralju igara" i Joãou, "kralju zbrke".

João je u nedjelju odlučio ne svađati se i otići voditi ljubav Juliana u parku. José, vidjevši svog prijatelja u pratnji djevojke koja mu se sviđala, prestane biti zaigran i pobjesni. Tijekom napadaja ljubomore, on ubija par nožem.

Pogledajte nož!(Pogledaj nož!)

Pogledaj krv na ruci

Ê, José!

Juliana na podu

Ê, José!

Još jedno palo tijelo

Ê, José!

Tvoj prijatelj João

Ê, José!...

Nema tržišta sutra

Ê, José!

Nema više izgradnje

Ê, João!

Nema više igara

Ê, José!

Nema više zabune

Ê, João!...

Pjesma, koja počinje kao nevina priča o nedjelji u parku, ubrzo postaje nasilna i zlokobna konture. Uznemirujuća, glazba prenosi osjećaj neposredne opasnosti , nasilja koje izbija u životima pojedinaca i na kraju postaje njihova propast.

15. Fly in the Soup , Raul Seixas

Ja sam muha

Koja je sletjela u tvoju juhu

Ja sam muha

Tko je slikao da te zlostavlja

Ja sam muha

Koja ti remeti san

Ja sam muha

U tvojoj sobi zuji

Mosca na Sopa poznata je tema Raula Seixasa, dio njegovog prvog albuma Krig-Ha, Bandolo! iz 1973. Naizgled besmislena, pjesma zadržava snažna poruka otpora . U njemu se subjekt poistovjećuje s muhom, malim kukcem koji izgleda postoji da bi dosađivao drugima.

U razgovoru s vojskom, on se najavljuje kao malo krilato biće koje je tu da dosađuje tišina. Unatoč svim represijama, Raul i njegovi suvremenici nastavili su borbu protivkonzervativizam , čak i znajući da je borba još uvijek daleko od kraja.

I nema svrhe

Doći me razriješiti

Jer čak ni DDT

Tako da me možeš istrijebiti

Zato što ubiješ jednog

I drugi dođe na moje mjesto

Ali, ako je diktatura trajala, trajao je i otpor. Raul Seixas skreće pozornost na "subverzivce" koji su se množili , jasno stavljajući do znanja da se ubijanje jednog nije isplatilo, jer ih je uvijek bilo više.

Metaforom poput one o mušici u juhi, pjevačica je na genijalan način sažela način življenja "protiv" , činjenja kontrakulture, reagiranja i preživljavanja u vremenima kaosa.

Saznajte više o Fly in the ointment i drugi veliki hitovi Raula Seixasa.

16. Jorge Maravilha , Chico Buarque

I ništa kao vrijeme nakon neuspjeha

Za moje srce

I ne vrijedi ostati, samo ostani

Plač, gunđanje, koliko dugo, ne, ne, ne

I kako reče Jorge Maravilha

Prenhe razuma

Bolje kćer u ruci

Od dva roditelja koja lete

Pjesmu Jorge Maravilha objavio je Chico Buarque 1973. godine, a stihove potpisuje Julinho da Adelaide, njegov pseudonim. Tema šalje poruku snage, podsjećajući da je sve prolazno i ​​da nije vrijedno rezignacije i žaljenja . Tako je Chico otišao u borbu, što je u njegovom slučaju značilostvarati protestne pjesme protiv diktature.

Iako je smetao starijim i konzervativnijim slojevima brazilskog društva, Chico je osvajao srca mlađih generacija .

Ne Ne sviđam ti se ja, ali tvoja kći voli

Ti me ne voliš, ali tvoja kćer voli

Kad je otkriveno da su Julinho da Adelaide i Chico Buarque ista osoba, sumnje počeo. Javnost je smatrala da je pjesma bila usmjerena prema generalu i predsjedniku Ernestu Geiselu, čija je kći izjavila da je obožavateljica pjevačice.

Chico je to, međutim, demantirao i ispričao istinitu priču: jednom, kada je je uhićen od strane DOPS-a (Odjel za politički i društveni poredak), jedan od agenata iskoristio je priliku i zatražio autogram za njegovu kćer.

17. Proljeće na zubima , Dry & Molhados

Tko ima savjesti da ima hrabrosti

Tko ima snage da zna da postoji

I u središtu vlastite opreme

Izumi protiv opruge koja se opire

Proljeće u zubima je pjesma grupe Secos & Molhados, snimljen 1973., s stihovima Joãoa Apolinária. Apolinário je bio portugalski pjesnik koji je otišao u egzil u Brazil za vrijeme Salazarove diktature i borio se protiv fašizma. Bio je i otac Joãoa Ricarda, koji je uglazbio svoje pjesme za bend.

Nadahnuti stihovi podsjećaju da za otpor je potrebno biti jak, hrabar ibiti svjestan onoga što nas okružuje. I pred najgorim porazom ili "olujom" treba preživjeti, zadržati malo nade, držati "oprugu među zubima".

Tko ne kleče ni poražen

Koji je već izgubio očaj

I obavijen olujom, odsječen

Među zubima drži proljeće

18. El Rey , Dry & Molhados

Pjesma, koju su napisali Gerson Conrad i João Ricardo, nalazi se na prvom albumu Secos & Molhados, pušten 1973.

Vidio sam El Reya kako hoda četveronoške

Četiri različita tipa

I četiri stotine ćelija

Pune ljudi

Vidio sam El Reya kako hoda na sve četiri

Četiri sjajne šape

I četiri stotine smrti

Vidio sam El Reya kako hoda na sve četiri

Na sve četiri Atraktivne poze

I četiri stotine svijeća

Napravljene od vilenjaka

Donoseći elemente narodne glazbe iz Portugala , El Rey se poziva na stare dječje pjesmice i predstavlja delikatnu i naizgled jednostavnu melodiju.

Međutim, ono što nam stihovi pokazuju je snažna kritika nemjerljive moći monarhije u davnim vremenima, i, analizirajući više duboko, kritika modernih diktatorskih režima , kao iu kontekstu u kojem je glazba nastala.

Dakle, genijalnost ovog djela je upravo prisutna u kontrastu između forme i sadržaja.

Genijalna kultura u SpotifyjuS druge strane, zbog sličnosti između riječi "kalež" i "calse-se", odnosi se na tlačenje i ušutkavanje koji su postali rutina .

Kako je teško da se probudim u tišini

Ako u gluho doba noći budem ozlijeđen

Želim ispaliti neljudski vrisak

Što je način da se čuje

Sva ova tišina me zaprepasti

Zapanjen, ostajem pažljiv

Na tribinama za svaki trenutak

Vidi čudovište kako izlazi iz lagune

"čudovište" diktature bila je uvijek prisutna prijetnja, koja se činila kao da se približava malo po malo, ostavljajući subjekt u stalnom stanju pripravnosti.

On se boji da će biti sljedeća meta zajedničkog tadašnja praksa: vojna policija bi noću upadala u kuće i odvodila ljude, mnogi bi nestajali zauvijek.

Pročitajte i kompletnu analizu pjesme Cálice.

2. Alegria, Alegria Caetano Veloso

Alegria, Alegria - Caetano Veloso

Hodanje protiv vjetra

Bez šala, bez dokumenta

Vrhunac pokreta Tropicalista, Alegria, Alegria predstavljena je 1967. na Record Festivalu. Unatoč četvrtom mjestu na natjecanju, pjesma je bila favorit publike i veliki hit.

U vrijeme stagnacije i neslobode, pjesma je predlagala pokret i otpor . Caetano je govorio o hodu "protiv vjetra", odnosno protiv smjera u kojem ga se gura.

Bez šala, ne

Poslušajte ove i druge pjesme o vojnoj diktaturi na playlisti koju smo pripremili za vas:

Ništa u džepu ili rukama

Želim nastaviti živjeti, ljubavi

Hoću

Zašto ne, zašto ne

Kao što je Caetano kasnije objasnio, pjesma je priča u prvom licu o mladiću koji šeta gradom.

Citirajući elemente iz popularne kulture, on crta portret svog vremena , predstavljajući mladost koja se osjećala izgubljeno i htjela je pobjeći ali nije znala kamo.

Pročitajte i kompletnu analizu pjesme Alegria, Alegria.

3. Da ne kažem da nisam pričao o cvijeću , Geraldo Vandré

Dođi, idemo, to čekanje ne zna

Oni koji znaju nađu vremena, ne čekaju da se dogodi

Da ne spominjem da nisam spomenuo cvijeće , tema koju je napisao i otpjevao Geraldo Vandré, jedna je od najpoznatijih himni protiv brazilske vojne diktature.

Poznata i kao "Caminhando", pjesma je izvedena na Međunarodnom festivalu pjesme 1968. i zauzela je drugo mjesto. Stihovi, izrazito ispolitizirani, privukli su pozornost režima i glazbenik je na kraju morao napustiti zemlju.

U školama, na ulicama, poljima, u zgradama

Svi smo mi vojnici, naoružani ili ne

Hodanje i pjevanje i praćenje pjesme

Svi smo mi isti ruku pod ruku ili ne

Ljubavi u mislima, cvijeće na zemlji

Izvjesnost ispred, povijest u ruci

Hodanje i pjevanje inakon pjesme

Učenje i poučavanje nove lekcije

S elementima koji podsjećaju na skandiranja korištena u marševima, prosvjedima i demonstracijama, pjesma je poziv na zajedništvo i kolektivnu akciju . Vandré govori o bijedi i izrabljivanju brazilskog naroda, pokazujući da se svi društveni slojevi moraju zajedno boriti za slobodu.

Pjesma pokazuje da svi oni koji su svjesni opresivne stvarnosti imaju odgovornost za djelovanje , ne mogu pasivno čekati da se stvari poprave.

Pročitajte i cijelu analizu pjesme Da ne kažem da nisam pričao o cvijeću.

4. Pijanica i ekvilibrist , Elis Regina

Plač

Blaga domovina naša

Plač Marije i Klarise

Na brazilskom tlu

Bêbado e o Equilibrista tema je koju su 1979. napisali Aldir Blanc i João Bosco, a snimila ju je pjevačica Elis Regina. Pijani, "obučen u žalost", čini se da odražava zbunjenost i tugu brazilskog naroda, koji je patio s krajem slobode.

Majka domovina plače zajedno sa svim majkama, supruge, kćeri i pratilje onih koje je odvodila vojna policija. Spominjući oblake kao "mučene točke", stihovi osuđuju slučajeve mučenja i smrti koji su se umnožili diljem zemlje.(metafora za diktaturu), sjeća se "tolikih ljudi koji su otišli", prognanika koji su bježali da prežive.

Ali znam da tako dirljiva bol

Ne mora biti besmislen

Nada

Ples na žici s kišobranom

I u svakom koraku te linije

Možeš se povrijediti

Loša sreća!

Ekvilibristička nada

Zna da nastup svakog umjetnika

Mora se nastaviti

Unatoč disforičnom tonu skladbe, posljednje strofe donijeti poruku ohrabrenja za Elisine pratitelje i suvremenike.

Čak i uz toliko patnje, nada se "uravnotežuje" i ostaje stajati. Brazilci, posebno umjetnici, trebaju nastaviti sa svojim životima, vjerujući da će doći bolji dani.

5. Želim staviti svoj blok na ulicu , Sérgio Sampaio

Ima onih koji kažu da sam spavao u kapi

Da sam ostao bez usta, da sam bježao od borbe

Da sam pao s grane i nisam vidio izlaza

Da sam umro od straha kad mi se štap slomio

Želim svoj blok staviti na ulicu pjesma je iz 1973. u kojoj Sérgio Sampaio izražava svoje osjećaje tjeskobe pred vojnom diktaturom. Uplašeni, ovaj tip kao da govori u ime običnog Brazilca, pokazujući opće nezadovoljstvo i stalni teror.

To je također kritika Medicijeve vlade i navodnog "ekonomskog čuda" koji jenajavljuje politička propaganda.

Želim staviti svoj blok na ulicu

Sviraj, stavi ga da stenje

Želim staviti svoj blok na ulicu

Gingar, dati i prodati

Ja sam za sebe htio ovo i ono

Kilo više toga, cvrčak manje toga

Je li to što trebam ili ne, nije ništa od toga

Želim sve na ovom karnevalu

Sampaio, kao i mnogi iz njegove generacije, samo želi vidjeti svoj "bloco na rua", tj. mladi ujedinjeni, zabavljaju se . Karneval, poznat kao vrijeme radosti i oslobođenja, pojavljuje se kao protuotrov za stalnu represiju.

Tako je, kroz ovu pjesmu, glazbenik dao glas drugom obliku otpora: "desbunde " koji osporio je prevladavajući konzervativizam.

6. That Hug , Gilberto Gil

Moj put oko svijeta

Trasiram ga sam

Bahia mi je već dala

Pravilo i kompas

Ja sam taj koji zna za sebe

Aquele Abraço!

Aquele Abraço je pjesma iz 1969., napisana i otpjevana od Gilberta Gila. Začeta kada je umjetnik morao otići u egzil u London, u olovnim godinama diktature, to je oproštajna poruka .

Suočen sa svom cenzurom i progonima, on shvaća da mora otići kako bi krojio svoj "put kroz svijet", kako god želite. Gil pokazuje da je gospodar sebe , svog života i svoje volje, planirajući povratiti svojuslobodu i autonomiju koju je izgubio.

Zdravo Rio de Janeiro

Taj zagrljaj!

Cijeli brazilski narod

Taj zagrljaj!

Opraštajući se od nekoliko poznatih mjesta u gradu Rio de Janeiru, uključujući Realengo, gdje je bio zatvoren, priprema se za odlazak. Čini se da njegove riječi sugeriraju da je to nešto privremeno: Gil je znao da će se jednog dana vratiti.

7. Usprkos tebi, Chico Buarque

Danas si ti taj koji je glavni

Reci, to je rečeno

Nema rasprave, nema

Moji ljudi danas hodaju

Pričaju postrance i gledajući u zemlju

Vidiš?

Ti koji si izmislio ovu državu

Izmislio si da izmisliš

Svu tamu

Ti koji si izmislio grijeh

Zaboravili ste izmisliti oprost

Upravljeno vojnoj vlasti, Unatoč vama to je evidentna i hrabra provokacija . Napisao ju je i snimio Chico Buarque 1970., a pjesma je u to vrijeme bila cenzurirana, a objavljena je tek 1978.

Ponavljanjem uvodnog stiha, "Tomorrow will be another day", Chico je pokazao da nada jest ne postoji.umro, da narod još uvijek čeka pad režima.

Ako se narod u sadašnjosti suočio s autoritarnošću i represijom sa "suzdržanim krikom", glazbenik je znao da će u budućnosti stvari bi se promijenile. Stoga se, kao oblik ohrabrenja, usudio sanjati slobodu .

Usprkos tebi

Sutra će biti drugi dan

Pitam te gdjeHoćeš li se sakriti

Od silne euforije?

Kako ćeš je zabraniti

Kad pijetao inzistira da kukuriče?

Nova voda niče

I ljudi koji se vole bez prestanka

Izlazak sunca simbolizirao je rađanje novog vremena, kraj tuge i tame koja je vladala zemljom. Iako je bio cenzuriran i proganjan od strane policije, glazbenik je inzistirao na osporavanju uspostavljene moći i ohrabrivanju svojih slušatelja.

Pjesma prenosi otpornost naroda koji je, unatoč svemu, ne odustati . Umoran i bez straha, Chico Buarque zaprijetio je autoritarnom režimu, najavljujući da mu se bliži kraj.

Postat ćeš ogorčen

Gledati dan kako sviće

Bez traženja dozvole

I umrijet ću od smijeha

I taj dan će doći

prije nego što misliš

8. Zabranjeno je zabrani , Caetano Veloso

I kažem ne

I kažem ne ne

Kažem:

Zabranjeno je zabraniti

Zabranjeno je zabraniti

Caetano Veloso skladao je Zabranjeno je zabraniti 1968., strašne godine u povijesti Brazila koja je kulminiralo Institucionalnim aktom broj pet. Među nekoliko autoritarnih mjera, AI-5 odredio je prethodnu cenzuru kulture i tiska, nezakonitost neovlaštenih javnih skupova i suspenziju prava građana koji se smatraju neprijateljima sustava.

Sljedeće godine, u pratnji pjevačice Mutantespredstavila temu na III međunarodnom festivalu popevke. Izviždan, nesposoban nastaviti izlaganje, obratio se publici: „Ništa ne razumijete!“ 1>

U svibnju 1968. u Parizu su sveučilišni studenti pokrenuli pokret koji je izazvao opći štrajk i višednevni štrajk. sukobi građana i policije. Između ostalog, mladi su zahtijevali promjenu paradigmi, u obrazovanju i društvu u cjelini, boreći se protiv konzervativizma.

Nadahnut francuskim društvenim pokretima, Caetano je jedan od svojih slogana upotrijebio kao moto „Zabranjeno je zabranjivati !". U brazilskom kontekstu, riječi su imale više smisla nego ikad, s iznenadnim zabranama koje su se množile .

Odbacujući sve to, buneći se i opirući se, pjevač je podsjetio svoju publiku da bismo svi trebali biti kako sanjamo, a ne kako nas obvezuju. Više od pjesme osude, to je himna neposlušnosti .

9. Koja je ovo država , iz Legião Urbana

U favelama, u Senatu

Prljavština posvuda

Nitko ne poštuje Ustav

Ali svi vjeruju u budućnost nacije

Koja je ovo zemlja?

Koja je ovo zemlja?

Koja je ovo zemlja?

Pjesmu je napisao Renato Russo 1978., iako je snimljeno tek 9 godina kasnije,