18 poznatih pjesama protiv brazilske vojne diktature

Čak i sa Brazilom potčinjenim autoritarizmom i cenzurom, umjetnici su odbijali šutjeti. Tokom brazilske vojne diktature (1964. - 1985.), postojalo je bezbroj oblika otpora u kulturi.

MPB (Brazilska popularna muzika) bio je jedno od glavnih sredstava za osudu u borbi protiv ideološke kontrole sistema. Bez slobode izražavanja, morali su izmišljati kodove, metafore i igre riječima kako bi komunicirali s javnošću.

Uprkos nebrojenim slučajevima cenzure, progona i egzila s kojima su se ovi muzičari morali suočiti, njihove kreacije ostaju orijentir u svijetu. historija i nacionalna kultura.

1. Cálice od Chica Buarquea i Miltona Nascimenta

Oče, uzmi mi ovaj kalež

Od vina crvenog sa krvlju

Cálice je jedna od najpoznatijih tema Chica Buarquea i jedan od najvažnijih pamfleta hvalospjeva period vojne diktature. Iako je napisan 1973., bio je cenzuriran i objavljen je tek 5 godina kasnije, 1978.

S metaforama i dvostrukim značenjima, Chico upućuje oštre kritike autoritarnoj vlasti. Citirajući biblijski odlomak (Marko 14:36), čini se da se Isusova patnja na Golgoti upoređuje sa patnjom brazilskog naroda.

Tako bi kalež bio ispunjen krvlju onih koji su bili mučeni i ubijen od strane nasilne države. Za drugogdajući naslov trećem albumu benda Legião Urbana.

Pjevač je priznao da je odgodio izlazak jer se nadao da će se stvari popraviti i da će muzika prestati da ima smisla. Međutim, skoro deceniju kasnije, sve je ostalo po starom.

Tema izaziva snažne društvene kritike, prikazujući Brazil kao zemlju u kojoj vlada nekažnjivost, nedostatak pravila i rasprostranjena korupcija.

Ali Brazil će biti bogat

Zaradit ćemo milion

Kada prodamo sve duše

Naših Indijanaca na aukciji

Godine 1987. zemlja je prolazila kroz složen period: iako više nije bila u rukama vojske, još uvijek nije bilo direktnih izbora. Tancredo Neves, koga je izborni kolegijum izabrao 1985., umro je prije nego što je preuzeo vlast.

Njegov zamjenik, José Sarney, bio je na čelu nacije i uspostavio je Cruzado plan , skup ekonomske mjere koje su donijele novu valutu i na kraju su propale.

Renato Russo pokazuje svo svoje čuđenje, šok i tugu, preispitujući motive nacije koja ignorira patnju svog naroda i brine samo o novcu.

Također pročitajte detaljnu analizu pjesme Que country is this.

10. Kao i naši roditelji, Elis Regina

Zato budi oprezna, draga moja

Iza ugla je opasnost

Pobijedili su i znak

Zatvoreno je za nas

Da smo mimladi...

Kako naši roditelji je pjesma Belchiora, komponirana i snimljena 1976. godine, koja je postala poznatija u verziji Elis Regine, objavljenoj iste godine.

Tema daje glas generaciji mladih ljudi kojima je oduzeta sloboda, koji su zbog uspostavljanja diktature bili prisiljeni promijeniti način života.

Obilježeno pitanjima, eksperimentiranjem i moto "mir i ljubav" pokreta hipi , njihov svakodnevni život pretvorio se u strah, progon i stalnu prijetnju.

kulturna i društvena nazadak generirala je osjećaje tjeskoba i frustracija kod ovih mladih ljudi, kao da im je vrijeme ukradeno, na njih nikada nije došao red.

Moja bol je spoznaja

Da iako smo uradili sve što smo uradili

I dalje smo isti i živimo

Još uvijek smo isti i živimo

Kao naši roditelji...

Tako pjesma ilustruje generacijski sukoba vremena. Iako su mislili drugačije i borili se za slobodu, ovi mladi ljudi na kraju su osuđeni da žive po istom konzervativnom moralu kao i prethodna generacija.

11. Opće ponašanje , Gonzaguinha

Uvijek treba biti radosan

i reći: sve se poboljšalo

Molite se za dobro šefa

i zaboravite da ste nezaposleni

Gonzaguinha je bio jedan od muzičara koji je najviše kritiziraovojne diktature, sa više od 50 pesama koje je režim cenzurisao. Među njima se ističe njegov prvi uspjeh, Comportamento Geral , iz 1972.

Muzika je, zbog svoje sirovosti, šokirala javnost, a Gonzaguinha je proglašen teroristom i prozvan "pjevačkim kiksom". ". U stihovima, muzičar razgovara sa brazilskim državljaninom, komentarišući trenutnu nesigurnost zemlje.

Uprkos svom ugnjetavanju, gladi i siromaštvu prerušenom u "ekonomsko čudo", Brazilski ordinarij nastavio je da se ponaša kao da je sve u redu. Ovo bi onda bilo općenito ponašanje: ne žaliti se, povlačiti se, pretvarati se da ste sretni.

Morate naučiti spustiti glavu

I uvijek reći: "Hvala puno"

Ovo su riječi koje vam još uvijek dozvoljavaju da kažete

Zato što ste dobro disciplinirani čovjek

Morate, dakle, činiti samo za dobro nacije

Sve što je naredio

Da osvoji Fuscão na kraju vremena

I potvrdu o dobrom ponašanju

Strah i pasivnost njegovih savremenika revoltirao je umjetnika , koji je smatrao da svi žive prevaru. Kao provokaciju, pita "Zé", uobičajeno ime u Brazilu, šta će učiniti ako ukradu karneval, koji se čini kao posljednje uporište radosti i kolektivne slobode.

Iznad svega, muzika dovodi u pitanje ovu slijepu poslušnost koja je učinila da građani žive i umru prema arbitrarnim pravilima koja su nametnuta.

12. SignalZatvoreno , Paulinho da Viola

Zdravo, kako si?

Idem ja, a ti, kako si?

U redu , ja idem trčati

Da zauzmem svoje mjesto u budućnosti, a ti?

Dobro, idem tražiti

Miran san, ko zna...

Sinal Fechado je pjesma koju je napisao i otpjevao Paulinho da Viola, s kojom je pobijedio na V Festivalu da Música Popular Brasileira, 1969. Pjesma, sasvim drugačija od pevačev uobičajeni snimak izazvao je neobičnost i zaokupio pažnju javnosti.

U pesmi se dvoje ljudi susreću u saobraćaju i razgovaraju kroz prozor auta, dok je svetlo ugašeno. Dijalog, međutim, krije dublje poruke nego što bi se moglo učiniti na prvi pogled. Važnije od tvojih riječi su tvoje šutnje , stvari koje si htio reći, a nisi mogao.

Toliko sam morao reći

Ali nestao sam u prašina sa ulice

Imam i ja nešto da kažem

Ali sjećanje mi pobjegne

Molim te nazovi, moram

Nešto za popiti, brzo

Sljedeće sedmice

Znak...

Nadam se da ćete

Otvorit će se...

Molim vas nemojte zaboravi,

Zbogom...

Čini se da je sam naslov metafora za ugnjetavanje i neslobodu u kojoj su živjeli. U tom smislu možemo pretpostaviti da subjekti ne govore nejasno jer se žure negojer ne mogu slobodno da govore, jer se plaše odmazde.

Iako nije direktno spominjala vladu, bila je to protestna pjesma. Publika, koja je slušala i dijelila isti društveni kontekst, uspjela je upotpuniti prazne prostore pjesme i razumjeti njenu poruku.

13. Probudi se ljubavi , Chico Buarque

Probudi se ljubavi

Upravo sam imao noćnu moru

Sanjao sam da su ljudi napolju

Kucanje na kapiju, kakva nevolja

Bilo je teško, u veoma mračnom vozilu

Moje sveto stvorenje

Zovi, zovi, zovi tamo

Zovi, zovi lopova, zovi lopova

1973. godine Chico Buarque je već bio toliko puta cenzuriran da više nije mogao potpisivati ​​kompozicije. Sljedeće godine objavio je album Sinal Fechado sa pjesmama koje su napisali prijatelji, uključujući Acorda Amor, s potpisom Julinho da Adelaide, jedan od njegovih pseudonima.

U u pjesmi, tip probudi svoju partnerku da joj kaže da je sanjao da ga odvodi policija tokom noći . Ne zanimajući se više da se prerušava, Chico upire prstom u neprijatelja, "onog tvrdog". Naziv funkcioniše kao skraćenica za "diktaturu" i takođe kao pridev za njenu nefleksibilnost i nasilje.

"Pozovite lopova" je jedna od najpoznatijih stihova u pesmi: kada policija koja treba da nas zaštiti , napada nas, koga da pozovemo za nasbraniti? Chico sugerira da su vlasti u to vrijeme bile više kriminalne od samih razbojnika.

Ako uzmem nekoliko mjeseci

Ponekad biste trebali patiti

Ali nakon godinu dana nedolaska

Obuci svoju nedjeljnu odjeću

I zaboravi na mene

Pre nego što ga odvedu, ovaj tip se oprosti od svoje žene i zamoli je da ona će nastaviti sa svojim životom ako se on ne vrati. Odlomak govori o sudbini mnogih "neprijatelja režima": izvučeni iz kreveta tokom noći od strane agenata, oni su jednostavno nestali, odnosno ubijeni.

14. Nedjelja u parku , Gilberto Gil i Os Mutantes

Sladoled je od jagoda

Crveno je!

Bok , vrti se i ruža

Crveno je!

Zdravo vrti se, vrti se

Crveno je!

Bok, vrti se, vrti se...

Domingo no parque je pjesma iz 1967. koju je napisao i otpjevao Gilberto Gil. Iste godine, pjevačica je predstavila temu na III festivalu popularne muzike, uz pratnju benda Mutantes, i zauzela drugo mjesto. To je narativ koji govori o dvojici muškaraca: Joséu, "kralju igara" i Joau, "kralju zabune".

U nedjelju je João odlučio da se ne svađa i ode da vodi ljubav Juliana u parku. Hoze, videći svog prijatelja u pratnji devojke koja mu se dopada, prestaje da bude zaigran i pobesni. U napadu ljubomore ubija par nožem.

Pogledaj nož!(Pogledaj nož!)

Pogledaj krv na ruci

Ê, José!

Juliana na podu

Ê, José!

Još jedno palo tijelo

Ê, José!

Tvoj prijatelj João

Ê, José!...

Nema tržišta sutra

Ê, José!

Nema više izgradnje

Ê, João!

Nema više igara

Ê, José!

Nema više zabune

Ê, João!...

Pjesma, koja počinje kao nevina priča o nedjelji u parku, ubrzo postaje nasilna i zlokobna konture. Uznemirujuća, muzika prenosi osećaj neposredne opasnosti , nasilja koje izbija u živote pojedinaca i na kraju postaje njihova propast.

15. Uleti u juhu , Raul Seixas

Ja sam muha

koja je sletjela u tvoju supu

Ja sam muha

Ko je slikao da te zlostavlja

Ja sam muva

Koja ti remeti san

Ja sam muva

U tvojoj sobi zuji

Mosca na Sopa je poznata tema Raula Seixasa, dio njegovog prvog albuma Krig-Ha, Bandolo! , iz 1973. Naizgled besmislena, pjesma drži snažna poruka otpora . U njemu se subjekt poistovjećuje s mušom, malim insektom koji kao da postoji da bi nervirao druge.

U razgovoru s vojskom, on se najavljuje kao malo krilato biće koje je tu da nervira tišina. Uprkos svim represijama, Raul i njegovi savremenici su nastavili borbu protivkonzervativizam , čak i znajući da je borba još daleko od kraja.

I nema svrhe

Dolaziti da me razriješi

Jer čak ni DDT

Tako da me možete istrijebiti

Zato što ubijete jednog

A drugi dolazi na moje mjesto

Međutim, ako je diktatura trajala, trajao je i otpor. Raul Seixas skreće pažnju na "subverzivce" koji su se umnožavali , jasno stavljajući do znanja da ubijanje jednog nije vrijedno toga, jer ih je uvijek bilo više.

Metaforom poput one o mušici u supi, pjevač je na genijalan način sažeo način življenja "protiv" , vođenja kontrakulture, reagiranja i preživljavanja u vremenima haosa.

Saznajte više o Fly in the mast i drugi veliki hitovi Raula Seixasa.

16. Jorge Maravilha , Chico Buarque

I ništa kao vrijeme nakon neuspjeha

Za moje srce

I ne vrijedi ostati, samo ostani

Plačući, gunđajući, koliko dugo, ne, ne, ne

I kako reče Jorge Maravilha

Prenhe razuma

Bolje kćer u ruke

Than two mother flying

Pjesmu Jorge Maravilha objavio je Chico Buarque 1973. godine, a tekst potpisuje Julinho da Adelaide, njegov pseudonim. Tema šalje poruku snage, prisjećajući se da je sve prolazno i ​​da ne vrijedi dati ostavku i žaliti . Tako je Chico otišao u borbu, što je u njegovom slučaju značilostvaraju protestne pjesme protiv diktature.

Iako je smetao starijim i konzervativnijim slojevima brazilskog društva, Chico je osvojio srca mlađih generacija .

Ne morate Ja ti se ne sviđam, ali tvoja kćerka

Ne sviđam ti se, ali tvoja kćerka voli

Kada je otkriveno da su Julinho da Adelaide i Chico Buarque ista osoba, sumnja se počeo. Javnost je mislila da je pjesma upućena generalu i predsjedniku Ernestu Geiselu, čija se kćerka izjasnila da je obožavatelj pjevačice.

Chico je, međutim, to demantovao i ispričao istinitu priču: jednom, kada je on je uhapšen od strane DOPS-a (Odjel za politički i društveni poredak), jedan od agenata je iskoristio priliku da zatraži autogram za njegovu kćer.

17. Proljeće na zubima , Dry & Molhados

Ko ima savjest da ima hrabrosti

Ko ima snage da zna da postoji

I u središtu vlastite opreme

Izmišlja protiv opruge koja odoleva

Proljeće u zubima je pjesma grupe Secos & Molhados, snimljen 1973, sa tekstom João Apolinário. Apolinario je bio portugalski pjesnik koji je otišao u egzil u Brazil za vrijeme Salazarove diktature i borio se protiv fašizma. On je također bio otac João Ricarda, koji je svoje pjesme uglazbio za bend.

Inspirativni tekstovi podsjećaju da je da bi se oduprlo potrebno biti jak, hrabar ibiti svjesni onoga što nas okružuje. I pred najgorim porazom ili "olujom" moramo preživjeti, zadržati malo nade, držati "proljeće među zubima".

Ko ne posustaje ni kada je poražen

Ko je već izgubio očaj

I zaogrnut olujom, odsječen

Među zubima drži proljeće

18. El Rey , Dry & Molhados

Pjesma, koju su napisali Gerson Conrad i João Ricardo, nalazi se na prvom albumu Secos & Molhados, pušten 1973.

Vidio sam El Reya kako hoda na sve četiri

Četiri različita tipa

I četiri stotine ćelija

Pune ljudi

Vidio sam El Reya kako hoda na sve četiri

Četiri blistave šape

I četiri stotine smrti

Vidio sam El Reya kako hoda na sve četiri

Na sve četiri Atraktivne poze

I četiri stotine svijeća

Napravljene od vilenjaka

Donoseći elemente narodne muzike iz Portugala , El Rey se poziva na stare dječje pjesmice i predstavljaju delikatnu i naizgled jednostavnu melodiju.

Međutim, ono što nam tekstovi pokazuju je snažna kritika neizmjerene moći monarhije u dalekim vremenima, i, analizirajući više duboko, kritika modernih diktatorskih režima , kao u kontekstu u kojem je muzika nastala.

Dakle, genijalnost ovog djela je upravo prisutna u kontrastu između forme i sadržaja.

Genijalna kultura u SpotifyjuS druge strane, zbog sličnosti između riječi "kalež" i "calse-se", to se odnosi na ugnjetavanje i utišavanje koji su postali rutina .

Kako je teško probuditi se u tišini

Ako se u gluho doba noći povrijedim

Želim pustiti neljudski vrisak

Što je način da se čuje

Sva ova tišina me omamljuje

Zapanjen, ostajem pažljiv

Na tribinama za svaki trenutak

Vidi čudovište koje izlazi iz lagune

"čudovište" diktature bilo je uvijek prisutna prijetnja, koja se činilo da se približava malo po malo, ostavljajući subjekt u stalnom stanju pripravnosti.

On se boji da će biti sljedeća meta zajedničkog tadašnja praksa: vojna policija je upadala u kuće tokom noći i odvodila ljude, mnogi bi nestali zauvek.

Pročitajte i kompletnu analizu pesme Cálice.

2. Alegria, Alegria od Caetano Veloso

Alegria, Alegria - Caetano Veloso

Hod protiv vjetra

Bez šala, bez dokumenta

Vrhunac pokreta Tropicalista, Alegria, Alegria je predstavljena 1967. na Record Festivalu. Uprkos tome što je bila četvrta u konkurenciji, pjesma je bila omiljena kod publike i bila je veliki hit.

U vrijeme stagnacije i neslobode, pjesma je predlagala pokret i otpor . Caetano je govorio o hodu "protiv vjetra", odnosno protiv smjera u kojem su ga gurali.

Nema šala, nema

Ove i druge pjesme o vojnoj diktaturi poslušajte na plejlisti koju smo pripremili za vas:

Ništa u džepu ili rukama

Želim nastaviti živjeti, volim

Hoću

Zašto ne, zašto ne

Kao što je Caetano kasnije objasnio, pjesma je prikaz u prvom licu mladića koji šeta gradom.

Navodeći elemente popularne kulture, on crta portret svog vremena , koji predstavlja mladić koji se osjećao izgubljeno i želio je pobjeći, ali nije znao gdje.

Pročitajte i kompletnu analizu pjesme Alegria, Alegria.

3. Da ne kažem da nisam pričao o cvijeću , Geraldo Vandré

Hajde, idemo, to čekanje ne zna

Oni koji znaju odvojite vrijeme, nemojte čekati da se to dogodi

Da ne spominjem da nisam spomenuo cvijeće , temu koju je napisao i otpjevao Geraldo Vandré, jedna je od najpoznatijih himni protiv brazilske vojne diktature.

Takođe poznata kao "Caminhando", pjesma je izvedena na Međunarodnom festivalu pjesama 1968. i zauzela je drugo mjesto. Tekstovi, veoma politizirani, privukli su pažnju režima i muzičar je na kraju morao da napusti zemlju.

U školama, na ulicama, poljima, zgradama

Svi smo mi vojnici, naoružani ili ne

Hodamo i pjevamo i pratimo pjesmu

Svi smo isti ruku pod ruku ili ne

Ljubavi u mislima, cvijeće na zemlji

Sigurnost ispred , istorija u ruci

Hodanje i pjevanje iprateći pjesmu

Učenje i podučavanje nove lekcije

Sa elementima koji podsjećaju na napjeve korištene u marševima, protestima i demonstracijama, pjesma je poziv na uniju i kolektivnu akciju . Vandré govori o bijedi i eksploataciji brazilskog naroda, pokazujući da se svi društveni slojevi moraju zajedno boriti za slobodu.

Pjesma pokazuje da svi oni koji su svjesni opresivne stvarnosti imaju odgovornost da djeluju , jedva čekaju da stvari krenu na bolje.

Također pročitajte kompletnu analizu pjesme Da ne kažem da nisam pričao o cvijeću.

4. Pijan i ekvilibrist , Elis Regina

Plači

Naša blaga domovina

Plači Marije i Klarise

Na tlu Brazila

Bêbado e o Equilibrista je tema koju su 1979. napisali Aldir Blanc i João Bosco, a koju je snimila pjevačica Elis Regina. Pijanac, "obučen u žalost", kao da odražava zbunjenost i tugu brazilskog naroda, koji je patio s krajem slobode.

Otadžbina plače zajedno sa svim majkama, supruge, kćeri i pratioci onih koje je odvodila vojna policija. Pominjajući oblake kao "mučena mesta", tekstovi osuđuju slučajeve mučenja i smrti koji su se umnožili širom zemlje.(metafora za diktaturu), sjeća se "toliko ljudi koji su otišli", prognanika koji su pobjegli da bi preživjeli.

Ali znam da takva bolna bol

ne mora budi besmislen

Nada

Ples na konopcu s kišobranom

I u svakom koraku te linije

Možeš se ozlijediti

Loša sreća!

Ekvilibristička nada

Zna da svaki šou umjetnika

mora da traje

Unatoč disforičnom tonu kompozicije, posljednje strofe doneti poruku ohrabrenja za Elisine pratioce i savremenike.

Čak i uz toliko patnje, nada je "uravnotežena" i ostaje da stoji. Brazilci, posebno umjetnici, moraju nastaviti sa svojim životima, vjerujući da će doći bolji dani.

5. Želim staviti svoj blok na ulicu , Sérgio Sampaio

Ima onih koji kažu da sam spavao u kapu

Da sam izgubio usta, da sam pobegao od tuče

Da sam pao sa grane i nisam vidio izlaz

Da sam umro od straha kad mi se štap slomio

Želim da stavim svoj blok na ulicu je pjesma iz 1973. u kojoj Sérgio Sampaio izražava svoje osećaje tjeskobe pred vojnom diktaturom. Uplašen, čini se da ovaj tip govori u ime običnog Brazilca, pokazujući opće nezadovoljstvo i stalni teror.

To je također kritika Medičijeve vlade i navodnog "ekonomskog čuda" koji je bionajavljuje politička propaganda.

Želim da stavim svoj blok na ulicu

Sviraj, pusti ga da kuka

Želim svoj blok staviti na ulicu

Gingar, da dam i prodam

Ja sam za sebe htio ovo i to

Kilo više toga, cvrčak manje toga

Je li to šta mi treba ili ne, nije ništa od toga

Želim da svi na ovom karnevalu

Sampaio, kao i mnogi iz njegove generacije, samo žele da vide njegov "bloco na rua", tj. mladi ujedinjeni, zabavljaju se. Karneval, poznat po tome što je vrijeme radosti i oslobođenja, pojavljuje se kao protuotrov za stalnu represiju.

Tako je, kroz ovu pjesmu, muzičar dao glas drugom obliku otpora: "desbunde" koji osporio prevladavajući konzervativizam.

6. Taj zagrljaj , Gilberto Gil

Moj put oko svijeta

Sam ga pratim

Bahia mi je već dala

Pravilo i kompas

Ja sam taj koji zna za mene

Aquele Abraço!

Aquele Abraço je pjesma iz 1969. godine, napisana i otpjevana od Gilberto Gil. Začeta kada je umetnik morao da ode u egzil u London, u olovnim godinama diktature, to je oproštajna poruka .

Suočen sa svom cenzurom i progonom, shvata da je mora da ode da uđe u svoj "put kroz svet", kako god želite. Gil pokazuje da je gospodar sebe , svog života i svoje volje, planirajući da povrati svojuslobodu i autonomiju koju je izgubio.

Zdravo Rio de Janeiro

Taj zagrljaj!

Sav brazilski narod

Taj zagrljaj!

Opraštajući se od nekoliko poznatih mesta u gradu Rio de Žaneiru, uključujući Realengo, gde je bio zatvoren, sprema se da ode. Čini se da njegove riječi sugeriraju da je ovo nešto privremeno: Gil je znao da će se jednog dana vratiti.

7. U inat tebi, Chico Buarque

Danas si ti taj koji je glavni

Reci, to je rečeno

Nema rasprave, nema

Moji ljudi danas hodaju

Pričaju postrance i gledajući u zemlju

Vidiš?

Ti koji si izmislio ovu državu

Izmislio da izmisliš

Svu tamu

Ti koji si izmislio grijeh

Zaboravili ste da izmislite oprost

Upućeno vojnoj vladi, Unatoč vama to je evidentna i hrabra provokacija . Napisao i snimio Chico Buarque 1970. godine, pjesma je u to vrijeme bila cenzurirana, a objavljena je tek 1978.

Ponavljanjem uvodnog stiha, "Sutra će biti drugi dan", Chico je pokazao da nada jeste umro, da je narod još čekao pad režima.

Ako se u sadašnjosti narod suočavao sa autoritarnošću i represijom uz „uzdržan krik“, muzičar je znao da će u budućnosti stvari bi se promenile. Tako se, kao oblik ohrabrenja, usudio da sanja o slobodi .

Unatoč tebi

Sutra će biti još jedan dan

Molim te gdjeHoćete li se sakriti

Od ogromne euforije?

Kako ćete to zabraniti

Kada pijetao inzistira da kukuriče?

Nova voda niče

I ljudi koji se vole bez prestanka

Izlazak sunca je simbolizirao rađanje novog vremena, kraj tuge i tame koji su dominirali zemljom. Iako je bio cenzuriran i proganjan od strane policije, muzičar je insistirao da ospori uspostavljenu vlast i ohrabri svoje slušaoce.

Pjesma prenosi otpornost naroda koji je, uprkos svemu, učinio ne odustati. Umoran i više ne uplašen, Chico Buarque je prijetio autoritarnom režimu, najavljujući da mu dolazi kraj.

Ogorčećeš se

Gledanje pauze

Ne pitajući za dozvolu

I umrijet ću od smijeha

I taj dan će doći

prije nego što mislite

8. Zabranjeno je zabrani , Caetano Veloso

I kažem ne

I kažem ne ne

kažem:

Zabranjeno je zabraniti

Zabranjeno je zabraniti

Caetano Veloso komponovao Zabranjeno je zabraniti 1968. godine, strašne godine u istoriji Brazila koja kulminirao je Institucionalnim aktom broj pet. Među nekoliko autoritarnih mjera, AI-5 je utvrdio prethodnu cenzuru kulture i štampe, nezakonitost neovlaštenih javnih skupova i suspenziju prava građana koji se smatraju neprijateljima sistema.

Sljedeće godine, u pratnji Mutantes, pjevačapredstavio temu na III međunarodnom festivalu pjesme. Izviždan, ne mogavši ​​da nastavi izlaganje, obratio se prisutnima: „Vi ništa ne razumete!“ 1>

U maju 1968. godine u Parizu su studenti pokrenuli pokret koji je doveo do generalnog štrajka i višednevnog sukobi između građana i policije. Između ostalog, mladi su tražili promjenu paradigmi, u obrazovanju i društvu u cjelini, boreći se protiv konzervativizma.

Inspiriran francuskim društvenim pokretima, Caetano je jedan od svojih slogana koristio kao moto "Zabranjeno je zabranjivati !". U brazilskom kontekstu, riječi su imale smisla nego ikad, sa iznenadnim zabranama koje su se umnožavale .

Odbacujući sve ovo, revoltiran i opirući, pjevač je podsjetio svoju publiku da svi trebamo budi kako sanjamo, a ne kako nas obavezuju. Više od pjesme osude, to je himna neposlušnosti .

9. Koja je ovo država , iz Legião Urbana

U favelama, u Senatu

Svuda prljavština

Niko ne poštuje Ustav

Ali svi vjeruju u budućnost nacije

Koja je ovo država?

Koja je ovo država?

Koja je ovo država?

Pesmu je napisao Renato Russo 1978. godine, iako je snimljen tek 9 godina kasnije,