Glazbenica iz Ipaneme, Tom Jobim i Vinicius de Moraes

Lansirana 1962., Garota de Ipanema je pjesma nastala kao rezultat partnerstva između velikih prijatelja Viniciusa de Moraesa (1913.-1980.) i Toma Jobima (1927.-1994.).

A pjesma, napravljena u čast Helô Pinheiro, smatra se jednim od najvećih klasika brazilske popularne glazbe i postala je (neslužbena) himna Bossa Nove.

Godinu dana nakon što je objavljena, pjesma je adaptirana i osvojila engleska verzija ( The Girl From Ipanema ), koju pjeva Astrud Gilberto. Kreacija je eksplodirala i dobila Grammyja za snimku godine (1964.). Frank Sinatra, Ella Fitzgerald, Nat King Cole i Cher čak su ponovno snimili klasik koji je reinterpretiran u najrazličitijim glazbenim žanrovima. za promicanje pjesme), Djevojka s Ipaneme druga je najslušanija pjesma u povijest, drugi samo nakon Yesterday , od Beatlesa (1965.).

Pjesma

Gle kakva lijepa stvar

Više puna miline

To je ona, djevojko

Koja dođe i prođe

Na slatkoj ljuljački

Na putu do mora

Djevojka sa zlatnim tijelom

Od sunca Ipaneme

Tvoja ljuljačka je više od pjesme

To je nešto najljepše što sam ikad vidio da prolazi

Ah, zašto sam tako sam?

Ah, zašto je sve tako tužno?

Ah, ljepota koja postoji

Ljepota koje nema samomoja

Koja također prolazi sama

Ah, kad bi samo znala

Da kad ona prođe

Cijeli svijet je ispunjen milošću

I postaje sve ljepša

Zbog ljubavi

Analiza stihova

U prvih šest stihova pjesme vidimo prisutnost inspirativne muze, prekrasne mlada žena u prolazu, ne obazirući se na izgled i svjetovne brige.

Kao da je njen hod opčinio i opčinio skladatelje, koji su bili opčinjeni takvom ljepotom:

Pogledajte tu najljepšu stvar

Puna milosti

To je ona, djevojko

Koja dolazi i odlazi

Na slatkoj ljuljački

Na putu do mora

Ovo obožavanje dragog, koje ne dobiva ime ni detaljnije karakteristike, vrsta je platonske ljubavi.

Slatka ravnoteža naglašava ljupkost i sklad djevojke, koja se čini udobno paradirati u vlastitoj koži.

Mlada žena o kojoj je riječ bila je Helô Pinheiro, koja je poslužila kao inspiracija za pjesmu, a da toga nije bila svjesna dok je šetala ulicama susjedstva. Kad se tekst poziva na ljepotu kao djevojku, izjava se zapravo podudara sa stvarnošću: Helô je tada imala samo 17 godina.

Pjesma slijedi isti hvalospjevni ritam u sljedećim stihovima, ali usput stavljajući muzu u prostor:

Djevojka zlatnog tijela

Sa sunca Ipaneme

Tvoja ljuljačka je više od pjesme

To je najljepša stvar koju sam vidio sam prolaz

S kožompreplanula, javlja nam se da je mlada žena preplanula od Ipanema sunca. U pjesmi vidimo, dakle, ime određene četvrti (Ipanema), tradicionalne regije smještene u južnoj zoni Rio de Janeira.

Tom i Vinicius, stanovnici južne zone Rio de Janeira i zaljubljenici u ritam i stilske karakteristike života, čine Garota de Ipanema uzvišenjem grada kojeg simbolizira bogataška četvrt smještena uz more, koja je svoju puninu živjela tijekom 1950-ih i 1960-ih.

Obline žene i njen hod uspoređuju se s umjetničkim djelom i pjesnik u djevojci vidi sve ono što je najljepše.

Tijekom besposlice koja se osjeća dok se razmišlja o ulicama Ipaneme, lirski Ja se budi za onoga tko prolazi i odmah se zanosi.

U sljedećem odlomku pjesme poruka se manje fokusira na mladu ženu, a više na pošiljatelja poruke:

Ah, zašto sam tako sam?

Ah, zašto je sve tako tužno?

Ah, ljepota koja postoji

Ljepota koja nije samo moja

I to prolazi samo

Ovdje postoji jasna kontradikcija: u isto vrijeme pjesnik osjeća radost kad vidi kako njegova muza prolazi, dok doživljava tugu i usamljenost.

Kroz samo dva pitanja postavljena kroz stihove, glazba očituje suprotnosti i naglašava pjesnikovo stanje. On je sam, tužan i beživotan; lijepa je, živahna i hipnotizira one oko sebe.

AU određenom trenutku, međutim, ljepota mlade žene pokazuje se na osamljen način i lirsko ja se poistovjećuje s izoliranim stanjem djevojke (Ljepota koja nije samo moja / Što i sama prolazi).

U dio Na kraju pisma potvrđujemo da je to divljenje djevojci koja hoda gotovo tajna:

Ah, kad bi samo znala

Da kad prolazi

Cijeli svijet je ispunjen milošću

I postaje ljepši

Zbog ljubavi

Djevojka u stihovima kao da nema pojma o svojoj sposobnosti da očara i učinak koji ima na muškarce.

Mlada žena, za koju je pjesma napisana, ne divi se skladateljima. Ona ide svojim putem ni ne sluteći da je glavni lik onoga što će postati jedna od najpoznatijih pjesama u MPB-u.

Kao da je njezina prisutnost preplavila ulicu životom i dala smisao okruženju, iako muza nije ni shvaćala te svoje super moći.

Na kraju skladbe pjesnik promatra kako ljubav sve čini ljepšim i kako ljubav preobražava krajolik.

U pozadini stvaranja

Djevojka iz Ipaneme skladana je u čast Helô Pinheiro, koja je u vrijeme stvaranja imala 17 godina.

Muza pjesma: Helô Pinheiro.

Legenda kaže da su skladatelji, dok su bili u Ipanemi, u poznatom baru Veloso, blizu plaže, vidjeli prelijepu mladu Helô. Tom bi tada šapnuo svom velikom prijatelju "nije li to najvišelijepa?", a Vinicius je kao odgovor rekao "milosti puna". Nakon golemog uspjeha, bar u kojem je pjesma nastala promijenio je ime. Veloso bar, tradicionalna boemska kuća na jugu Rio de Janeira, postao je bar Garota de Ipanema.

Glazba, koja je kasnije postala himna Bossa Nove, u početku bi se zvala Djevojka koja prolazi .

Što se tiče stvaranja, godina nakon izlaska, Vinicius de Moraes pretpostavio je da bi on i Tom imali Heloísu Eneidu Menezes Paes Pinto (Helô Pinheiro) kao inspiraciju:

“Za nju smo, uz dužno poštovanje i nijemu čaroliju, napravili sambu koja ju je dovela u sve naslovnice širom svijeta i učinila našu voljenu Ipanemu čarobnom riječi stranim ušima. Ona je za nas bila i ostala paradigma pupoljka karioke; zlatna djevojka, mješavina cvijeta i sirene, puna svjetla i gracioznost, ali čija je vizija i tužna, jer sa sobom na putu prema moru nosi osjećaj prolazne mladosti, ljepote koja nije samo naša - ona je dar života u njegovoj lijepoj i melankoličnoj neprestanoj oseci i oseci ."

Vinicius de Moraes i Helô Pinheiro, muza inspiracija iza Garota de Ipanema .

Helô je tek postala svjesna počasti koja joj je iskazana u pjesmi prije otprilike tri godinenakon što je pjesma posvećena:

"Bilo je to kao da sam primio veliku nagradu. Trebalo je tri godine da me informira sam Vinicius de Moraes, koji je napisao izjavu za časopis objašnjavajući tko je pravi Djevojka iz Ipaneme. "

Kasnije je Tom priznao da, zapravo, Helô nije bila na putu prema moru. Tog je dana krenula prema kiosku kupiti cigarete za svog oca koji je bio vojnik. Kako bi putovanje učinio poetičnijim, tekstopisac Vinicius de Moraes transformirao je put mlade žene, natjeravši je da ide prema valovima.

Nakon stvaranja pjesme, Tom Jobim je čak pitao Helô da se uda za njega. Kako je djevojka već bila zaručena (hodala je s Fernandom Pinheirom), na kraju je odbila zahtjev.

Helô Pinheiro i Tom Jobim.

Povijesni kontekst

Garota de Ipanema objavljena je dvije godine prije uspostave vojne diktature, 1964.

Izvedena je pjesma, koja je posveta mladoj Helô, koja je tada imala 17 godina prvi put 2. kolovoza 1962. tijekom mjuzikla O Encontro , održanog u noćnom klubu Au Bon Gourmet, u Copacabani.

Prezentacija je okupila, osim Toma Jobima i Viniciusa de Moraes, umjetnici João Gilberto i bend Os Cariocas (Milton Banana na bubnjevima i Otávio Bailly na basu).

Kako je Vinicius bio diplomat, morao je pitati Itamaratyja za dopuštenje za nastup. Aodobrenje je izdano, iako je skladatelju bilo zabranjeno primanje bilo kakvog honorara.

Predstava je trajala 40 večeri, a kazališna publika, oko 300 ljudi po večeri, bila je prva koja je svjedočila uspjehu iz Djevojka iz Ipaneme.

Godine 1963. Tom Jobim napravio je instrumentalnu verziju slavnog Bossa Nova klasika i uključio je na svoj album The composer of Desafinado plays , njezin prvi album objavljen na sjevernoameričkom tlu.

Omotnica The composer of Desafinado plays , albuma Toma Jobima, koji uključuje The Girl From Ipanema.

U ožujku 1963., gotovo u godinama Chumba, pjesma The Girl From Ipanema osvojila je svijet glasom Astrud Gilberto, u to vrijeme udane za brazilskog glazbenika João Gilberta.

Godine 1967. pojavila se kultna verzija pjesme The Girl From Ipanema koju je pjevao Frank Sinatra.

Povijesno gledano, glazba je imala vrlo produktivno i zanimljivo razdoblje.

Između kraja pedesetih i početka šezdesetih godina, zahvaljujući elektroničkoj revoluciji koja se dogodila nakon Drugog svjetskog rata, cijene diskovi s dugom reprodukcijom mogli bi se značajno smanjiti. Glazba se tada više demokratizirala, dopirući do većeg broja slušatelja.

Bossa Nova

BossaNova je glazbeni stil nastao u Brazilu kasnih pedesetih. Među njezinim glavnim imenima bili su Vinicius de Moraes, Tom Jobim, Carlos Lyra, Ronaldo Bôscoli, João Gilberto i Nara Leão.

Ideal grupe bio je raskinuti s tradicijom jer se umjetnici nisu poistovjećivali s glazbom koja u zemlji su prevladavale: pjesme s mnogo instrumenata, kričave nošnje i često dramatični tonovi. Oni kojima se stil nije sviđao preferirali su intimniji žanr, često samo uz gitaru ili klavir i tiho pjevanje.

Album koji je obilježio Bossa Novu bio je Chega de Saudade , objavljen god. 1958. João Gilberto.

U političkom smislu, tijekom ovog razdoblja (između 1955. i 1960.) zemlja je proživljavala razvojnu fazu koju je proveo Juscelino Kubitscheck.

Naslovnica LP Chega de Saudade , koji je označio početak Bossa Nove.

Bossa Nova je prvi put stigla na tlo Sjeverne Amerike 1962. godine, na nastupu održanom u New Yorku (u Carnegie Hallu) . U emisiji su nastupila velika imena brazilske glazbe kao što su Tom Jobim, João Gilberto, Carlos Lyra i Roberto Menescal.

Entuzijazam za brazilsku glazbu toliko je porastao da je 1966. Frank Sinatra pozvao Toma Jobima da napravi album zajedno. Ploča pod nazivom Albert Francis Sinatra & Antonio Carlos Jobim , objavljen je 1967. i sadržavao je pjesmu The GirlIz Ipaneme .