Knjiga Djevojka koja je krala knjige (sažetak i analiza)

Kradižnik knjiga objavljen je 2005.

Radi se o međunarodnom književnom bestseleru Markusa Zuska koji je adaptiran za kino 2013.

Sažetak i analiza djela

Priča koju priča Zusak ima pomalo osebujnog pripovjedača: Smrt. Njegov jedini zadatak je da prikupi duše onih koji umiru i preda ih na pokretnu traku vječnosti.

Knjiga počinje upravo prikazom Smrti, koja traži od čitaoca da je se ne boji:

Mogao bih da se predstavim kako treba, ali zaista, to nije neophodno. Upoznat ćete me dovoljno dobro i brzo, ovisno o raznolikom rasponu varijabli. Dovoljno je reći da ću se u nekom trenutku nadvisiti nad tobom u svom mogućem prijateljstvu. Tvoja duša će biti u mom naručju. Na ramenu će mi biti boja. I nežno ću te odvesti. U tom trenutku ćete ležati. (Rijetko nalazim ljude kako stoje.) Učvrstit će se u vašem tijelu.

Smrt posmatra tragičnu sudbinu ljudi i pripovijeda, na pomalo ciničan, ali duhovit način, kako funkcionira njihov dan. iz dana u dan život, njihove svakodnevne zadatke, poteškoće umijeća odvođenja ljudskih bića sa ovog nivoa.

Pisanje teče glatko dok ne postaneseća se devojke u koju se zaljubio jer mu je pobegla u tri različite prilike. Liesel joj je zauvijek ostala urezana u sjećanje:

Vidjela sam djevojku koja je krala knjige tri puta.

I na njoj je usmjerena pažnja i vježba naracije. Smrt počinje pomno pratiti putanju djevojčice koja je uvijek bila u društvu knjige i odlučuje slijediti njene korake između 1939. i 1943.

Priča se odvija 1939. godine, usred Drugog svjetskog rata. . U pitanju je nacistička Njemačka, koja je bila izložena rigoroznim i sve češćim bombardovanjima u svojim gradovima.

U Moichingu, malom mjestu u blizini Minhena, živi Liesel Meminger, marljivi čitalac, u društvu sa njom. usvojitelji.

Lieselina prošlost je tragična: kćerka navodno komunističke majke, koju je proganjao nacizam, desetogodišnja djevojčica će živjeti sa svojim mlađim bratom, u kući porodice koji je prihvatio da ih usvoji u zamjenu za novac.

Brat, Werner, međutim, sa samo šest godina, umire u majčinom krilu, tokom putovanja za Minhen. Bio je januar 1939. godine:

Bila su dva stražara.

Bila je majka sa kćerkom.

Leš.

Majka , djevojka i leš su ostali tvrdoglavi i ćutljivi.

Lieselovog mlađeg brata, koji umire na putu za Minhen, uzima Smrt i djevojčine oči se punekristalizovane suze. Ovo je prvi put da se Smrt ukrstila sa djevojkom.

S obzirom na smrt njenog brata, Liesel ostaje sama sa porodicom koja joj je dobrodošla. Usvojitelj, Hans Hubermann, je moler koji je uči čitati, protivno volji usvojiteljice (Rosa Hubermann).

Upravo s njim se djevojčica opismenjuje, brzo stječe želju za čitanje. Prije nego što je upoznala porodicu Hubermann, Liesel je rijetko išla u školu.

Hans je imao naviku da priča priče kako bi zabavio ljude, rutinu koju će djevojka naslijediti.

Liesel osvaja i velike prijateljica u njenom novom životu, komšija Rudy Steiner, koji će joj praviti društvo na ovom teškom putu.

Usvojena porodica devojčice dočekuje Maksa Vanderburga, progonjenog Jevrejina koji živi u podrumu kuće i koji je ručno izrađivao knjige. Hans pokušava pomoći drugom Jevrejinu, ali biva otkriven i odveden u vojsku.

Drugi put je Liesel pobjegla od kraja kada je Smrt došla po dvadesetčetvorogodišnjeg muškarca, koji je bio u oborenom avionu. Čim se avion srušio, došao je dječak da provjeri da li je pilot živ - i jeste. Druga osoba koja se pojavila na sceni bila je Liesel. Ubrzo nakon toga, pilot je umro.

S obzirom na ovu problematičnu životnu istoriju, djevojka se sklonila u svijet knjiga koje krade iz spaljenih biblioteka ili iz gradonačelnikove kuće.malom gradu u kojem živi (uz pomoć gradonačelnikove supruge, koja postaje prijateljica, gospođe Hermann).

Dok služi rat, Hans svira harmoniku da bi se odvukao, a Liesel preuzima mjesto njenog usvojitelja u umjetnosti pripovijedanja.

Nakon što se vojnik Hans vratio kući, tragični događaj mijenja tok susjedstva. Ulica Himmel, u kojoj su svi oni živjeli, bombardirana je i potpuno uništena, uzrokujući smrt njenih usvojitelja i njenog velikog prijatelja Rudyja.

Ovo je treći i posljednji put da Smrt prelazi Liesel:

Posljednji put kad sam ga vidio, bilo je crveno. Nebo je bilo kao supa, žuborila je i mešala se. Na mjestima spaljena. Bilo je mrvica crnog i bibera koje su se provlačile po crvenilu. (...) Onda bombe.

Ovaj put je bilo kasno.

Sirene. Ludi vrišti na radiju. Sve prekasno.

U roku od nekoliko minuta, gomile betona i zemlje su se preklopile i nagomilale. Ulice su bile polomljene vene. Krv se cijedila dok se nije osušila na tlu, a leševi su tu bili zarobljeni, kao plutajuće drvo nakon poplave.

Bili su zalijepljeni za zemlju, svaki do posljednjeg. Svežanj duša.

Na opšte iznenađenje, vatrogasci pronalaze devojku, tada četrnaest godina, živu među ruševinama.

Smrt je zatiče kako kleči, usred brda papira i spisa , riječi podignute oko njega. Liesel je držala knjigui uspijeva pobjeći od tragedije samo zato što je u podrumu pisao.

Knjiga koju je Liesel pisala – njen lični dnevnik – sakupljena je, kao i ostali ostaci, i stavljena u kamion za smeće.

Očarana neobičnom putanjom djevojke, Smrt se penje u kantu i skuplja kopiju koju će pročitati nekoliko puta tokom godina. Bio je to emotivni prikaz kako je to dijete preživjelo sve mračne događaje.

Kritički i bestseler

Prevedena na preko 40 jezika, Djevojka koja je krala knjige ostala je 375 sedmica u New Yorku Times lista bestselera. Djelo je također dugo bilo na prvom mjestu na listi bestselera u Brazilu.

Brazilsko izdanje, Intrínseca, sa 480 stranica, izašlo je 15. februara 2007. s prijevodom Vere Ribeiro.

Izdanje na portugalskom, sa 468 stranica, izdala je urednička grupa Presença, a objavljeno je 19. februara 2008. u prijevodu Manuele Madureire.

U Brazilu, The Knjiga je izabrana za jednu od najboljih publikacija 2007. od strane lista O Globo.

Međunarodni kritičari također su visoko hvalili rad Markusa Zuska:

"Djelo velike snage. Briljantno. (.. . ) Ima onih koji kažu da ovako teška i tužna knjiga nije prikladna za tinejdžere... Vjerovatno će se svidjeti odraslima (ova ovdjesvidjela mi se), ali to je odličan YA roman... To je vrsta knjige koja može promijeniti vaš život."

New York Times

"Knjiga kojoj je suđeno da postane klasik."

USA Today

"Apty pad. Upečatljivo."

Washington Post

"Sjajno pisanje. Nemoguće čitanje za zaustaviti."

The Guardian

Omot brazilskog izdanja The Book Thief.

Korica portugalskog izdanja The Book Thief. Book Thief .

Booktrailer

O autoru Markus Zusak

Pisac Markus Zusak rođen je 23. juna 1975. godine u Sydneyu, a je najmlađe od četvoro dece.

Uprkos tome što je rođen u Australiji, Zuzak ima blizak odnos sa Evropom.Sin oca Austrijanca i majke Njemice, pisac je oduvek bio fasciniran iskustvom njegovih roditelja sa nacizmom u svojim zemljama porijekla.

Autorica je već priznala da su neke od priča prisutnih u Djevojčica koja je krala knjige uspomene njene majke iz djetinjstva. Pored prikupljanja porodičnih priča, kako bi izgradila svoje remek-djelo, Zusak ušao duboko u istraživanje nacizma, posjetivši čak i koncentracioni logor Dachau.

U intervjuu za The Sydney Morning Herald, autor je komentirao pisanje Djevojke koja je krala knjige :

"Imamo sliku djece koja marširaju u redovima, 'Hajl Hitlera' i ideju da sviu Njemačkoj su zajedno bili u tome. Ali i dalje je bilo buntovne djece i ljudi koji se nisu pridržavali pravila, i ljudi koji su skrivali Jevreje i druge u svojim domovima. Dakle, evo još jedne strane nacističke Njemačke."

Njegovu prvu knjigu, The Underdog, objavljenu 1999. godine, odbili su brojni izdavači. Prije nego što je postao profesionalni pisac, Zusak je radio kao moler, domar i srednjoškolac engleskog učitelj.

Trenutno se Zusak puno radno vrijeme posvećuje pisanju i živi sa suprugom Mikom Zusak i njihovom kćerkom.

Portret Markusa Zuska.

Trenutno Markus Zusak objavio je pet knjiga:

• The underdog (1999)
• Fighting Ruben Wolfe (2000)
• When Dogs Cry (2001) )
• The Messenger (2002)
• The book thief (2005)

Filmska adaptacija

Izdana početkom 2014. godine, istoimeni film knjige režirao je Brian Percival (iz nagrađivane serije Downton Abbey) i ima scenario koji potpisuje Michael Petroni.

Igrani film prikazuje glumicu Sophie Nélisse u ulozi Liesel Meminger, usvojitelja u koži Geoffreyja Rusha, usvojiteljicu glumi Emily Watson, prijatelja Rudyja igra Nico Liersch, a Jevrejina Ben Schnetzer.

Film je koštao 35 miliona dolara u producentsku blagajnu i, uprkos tome što je Fox kupio prava na adaptirao knjigu 2006. godine, tek je počela da dajenastavak projekta 2013.

Snimke je u Berlinu napravio Twentieth Century Fox.

Ako želite pogledati film u cijelosti, pogledajte video ispod:

Vidi također