Patativa do Assaré: 8 analiziranih pjesama

Pesnik Patativa do Assaré (1909-2002) jedno je od najvećih imena severoistočne poezije u Brazilu.

Međunarodno priznato, njegovo delo govori o životu naroda Sertanejo, njihovim bolovima i borbama kroz neformalni jezik, sa riječima jednostavnog čovjeka sa sela.

Patativa je svoju umjetnost razvijao, uglavnom, kroz repente i cordel literaturu, dobijajući projekciju od 60-ih godina, kada ima pjesmu Sad Polazak uglazbio majstor Luiz Gonzaga.

1. Zemlja je naša

Zemlja je opšte dobro

To pripada svakome.

Svojom izvanrednom moći

Bog je stvorio veliku Prirodu

Ali nije zapisanu

Od zemlja za bilo koga.

Ako je Bog stvorio zemlju,

Ako je to djelo stvaranja,

Svaki seljak bi trebao

imati komad zemlje .

Kada kućanstvo ispusti

Svoj buntovni vapaj,

Ima razloga da se žali.

Nema veće patnje

Nego nego seljak da živi

Bez zemlje da radi.

Veliki zemljoposjednik,

Sebičan i kamatar,

Svu zemlju preuzima u posjed

Izaziva fatalne krize

Ali u prirodnim zakonima

Mi znamo da je zemlja naša.

U ovoj pjesmi Patativa do Assaré izlaže svoju poentu gledišta u korist društvenog korištenja zemljišta . To je tekst koji nosi snažan politički naboj, brani se da svi seljaci imaju svoj komad zemlje za sađenje i žetvu.

Pjesnikprelepa ptica pevačica, prisutna u severoistočnom regionu; drugi dio njegovog nadimka dolazi kao počast mjestu njegovog rođenja.

Omot The backlands inside me (2010), Tiago Santana i Gilmar de Carvalho. Knjiga odaje počast stogodišnjici pesnikovog rođenja

Pisac je imao teško detinjstvo, sa mnogo rada i malo učenja. Sa 16 godina počeo je da piše iznenadne pesme, kasnije objavljujući pesme u novinama Correio do Ceará.

Potom je pesnik i pevač putovao severoistokom predstavljajući svoju poeziju uz zvuke viole.

1956. objavljuje svoju prvu knjigu Inspiração Nordestina , u kojoj su prisutni mnogi tekstovi napisani godinama prije. Osam godina kasnije, 1964. godine, dao je snimiti svoju pjesmu Triste Partida od pjevača Luiza Gonzage, što mu je dalo veću projekciju.

Patativa je uvijek isticao svoje političke stavove u svom radu, tkajući kritike uključujući period vojne diktature (1964-1985) i progon u to vrijeme.

Neke od istaknutih knjiga pisca su: Cantos da Patativa (1966.), Canta lá Que Eu Canto Cá (1978), Aqui Tem Coisa (1994). Snimio je i dva albuma: Poemas e Canções (1979) i A Terra é Naturá (1981), koji je producirao pjevač Fagner.

Njegov rad je bio širok priznat, postajući predmet studija na francuskom univerzitetu Sorbone.

Patativa doAssaré je izgubio vid i sluh u posljednjim godinama života i umro je 8. jula 2002. godine zbog otkazivanja više organa.

Podemos također percipira ideja da, za njega, na polju duhovnosti Bog ne odobrava ovaj sistem zasnovan na privatnom vlasništvu i nejednakosti.

2. Ono što najviše boli

Ono što najviše boli nije čežnja

Draga ljubav koja je odsutna

Ni sjećanje koje srce osjeća

Od lijepih snova ranog djetinjstva.

Nije surova okrutnost

Od lažnog prijatelja, kada nas vara,

Ni muke pritajenog bola ,

Kada bolest napadne naše tijelo.

Ono što najviše boli i grudi nas tišti,

I revoltira nas više od samog zločina,

To nije gubljenje diplome sa tvoje pozicije.

To je vidjeti glasove cijele zemlje,

Od čovjeka iz prerije do seoskog seljaka,

Birati lošeg predsjednika

Patativa nam ovdje predstavlja refleksiju u kojoj se žali na nesrećne izbore političkih predstavnika, koje bira narod.

Sjajno, pjesnik se odnosi na pojedinačna pitanja, zasnovana na emotivnoj privlačnosti. , pun ljubavi i nostalgije, s pitanjima kolektivne prirode, koji uključuju građanstvo, demokratiju, politiku i, subjektivno, manipulaciju

Ovim je moguće stvoriti vezu između ličnog života i javnog života , jer je, zapravo, potrebno shvatiti da su stvari međusobno povezane i da je društvo integralni organizam .

Zanimljivo je promatrati kako su Patativine pjesme, napisane prije toliko godina, još uvijek aktualne.

3. Domaćin i radnik

Ja sam šumar sa sjeveroistoka

odgajan u šumi

caboclo koza kuge

pjesnik glava ravna

jer sam seoski pjesnik

Uvijek sam bio pratilac

bola, tuge i suza

za ovo, zauzvrat

Reći ću ti

šta sam i šta pjevam.

Ja sam zemljoradnik pjesnik

iz unutrašnjost Ceare

nesreća , suze i bol

Pjevam ovdje i pjevam tamo

Ja sam prijatelj radnika

koji zarađuje jadnu platu

i siromašnog prosjaka

a ja s emocijama pjevam

milo zaleđe

i život njegovih ljudi.

Pokušavam riješiti

teški problem

Pokušavam braniti

u svojoj skromnoj pjesmi

da sveta istina zatvara

seljaci bez zemlje

koje nebo ovog Brazila pokriva

i porodice grada

koji su u potrebi

koji žive u siromašno susjedstvo.

Idu istim putem

trpeći isto ugnjetavanje

u gradovima, radnik

i seljak u sertãu

iako odsutni jedno od drugog

šta jedno osjeća prema drugomeosjeća

ako gore u istom žaru

i žive u istom ratu

agregati bez zemlje

i radnici bez kuće.

Gradski radnik

ako mnogo patiš

istu potrebu

tvoj daleki brat pati

vodi grub život

bez pravog novčanika

vaš neuspjeh se nastavlja

veliko je mučeništvo da je

vaša sreća njegova

a njegova sreća vaša.

To mi je već poznato

ako u gradu radnik

stalno radi

za malu platu

na njivi agregat

je podređen

pod jarmom gospodara

trpeći gorak život

kao radni konj

podčinjen.

Seljaci, braćo moja

i gradski radnici

potrebno je udružiti

pune bratstva

u korist svakog

formirajte zajedničko tijelo

praktičari i seljaci

jer će samo sa ovim savezom

zvijezda bonance

sjati za vas.

Razumevanje jedni drugih

razjašnjavanje razloga

i svi zajedno postavljajući

svoje zahtjeve

za demokratiju

prava i garancije

borba iznova i iznova

ovo su prekrasni planovi

jer u ljudskim pravima

svi smo jednaki.

Veoma je često u Patativa do Assaréovim pjesmama uzdizanje njegovog porijekla. Rođen na jugu Ceare i sin farmera, pisac izlaže govorautobiografski u Domaćin i radnik , koji govori odakle je došao i koje su njegove lične vrijednosti.

Povezuje život u sertão s bolom i suzama i izjavljuje da podržava bezemljare i radnici iz nižih klasa, kao i drugi isključeni iz društva, kao što su beskućnici.

Ona daje pregled situacije skromnog naroda Brazila, ujedinjujući seljake i radnike , koji čak iu različitim realnostima živi situacije jednake opresije i nasilja.

Na kraju teksta predlaže i da se seoski i gradski radnici udruže u potrazi za pravima, jer nejednakosti, s obzirom na da smo svi ljudi i da zaslužujemo iste mogućnosti.

4. Vaca Estrela e Boi Fubá

Vaš doktor, izvinite me

da ispričam svoju priču

Danas sam u stranoj zemlji,

Moj bol je jako tužan

Bio sam jednom vrlo sretan

život u svom mjestu

Imao sam dobre konje

i volio sam se takmičiti

Svaki dan bih plutao

na kapiji tora

Eeeeiaaaa, êeee Vaca Estrela, ôoooo Boi Fubá

Ja sam sin Sjeveroistok,

Ne poričem svoju naturá

Ali strašna suša

odvela me odande ovamo

Tamo sam imao svoju malu stoku, nije dobro ni zamišljati

Moju prelijepu kravu zvijezdu

i moju prelijepu Boi Fubá

Ta strašna suša

sve je stala na putu

Eeeeiaaaa, êeee krava zvijezda, ooooo volKukuruzno brašno

Nije se rodila trava u polju za stoku

Sertão se isušio,

presušio branu

Moja zvijezda kravo umro,

Ponestalo mi je Boi Fubá

Izgubio sam sve što sam imao, nikad više ne bih mogao izdržavati

Eeeeiaaaa, êeee Vaca Estrela, ôoooo Boi Fubá

Pjesma o kojoj je riječ prikazuje narativ u prvom licu u kojem saznajemo o događajima iz života čovjeka koji je živio na selu i imao svoju zemlju i svoje životinje, koje su mu davale prehranu.

Zbog suše, ovom tipu je devastirana zemlja i gubi životinje. Dakle, pjesma je jadikovka i prokazivanje zla suše na sjeveroistoku.

Ova pjesma je dio fonografskog albuma A terra é Naturá , snimljenog 1981. godine. disk ima nekoliko tekstova koje je pesnik recitovao i sadržala su učešće imena iz pesme kao što su Nonato Luiz i Manassés na gitari, Cego Oliveira na guslama i Fagner na glasu.

Pogledajte pesmu postavljenu na muzika ispod.

5. Riba

Imajući kristalno jezero kao svoju kolijevku,

Riba se opušta, nevino pliva,

Strah ili bojazan od budućnosti ne osjeća,

Jer živi neoprezno od kobne sudbine.

Ako na kraju dugačke tanke niti

mamac zapeče, udari ga u nesvijest,

Jadna riba iznenada postaje,

Zakačen za udicu skitničkog ribara.

Seljak, također, naše Države,

Prijepredizborna kampanja jadniče!

Ta riba ima istu sreću.

Pred izbore zabava, smijeh i uživanje,

Poslije izbora porez i još porez.

Jadni šumar iz sjevernog zaleđa!

Ovdje Patativa kritizira izborni sistem kako funkcionira, u kojem su ljudi u kampanji prevareni od strane kandidata, a potom prepušteni léu, bez pomoć i podnošenje velikog poreznog opterećenja.

Zanimljiva je i paralela koju povlači između ribolova i stranačko-političkog djelovanja.

Riba u njegovom staništu živi mirno, ne znajući da ga na kraju ribarske udice čeka smrt, kao i stanovništvo koje, nevino, ne razumije prave namjere kandidata za javne funkcije.

6 . Pesnik sela

Ja sam šumar, kutak debele ruke

Radim u polju, zimi i leti

Čupana mi je glinom pokrivena

Pušim samo cigarete paia de mio

Ja sam pjesnik iz šume, ne igram ulogu

svađanog ministranta, ili lutajućeg kutka

Ko je lutao, sa svojom violom

Pjeva, pachola, tražeći ljubav

Ne znam, jer nisam učio

Samo ja znam znak mog imena

Oče moj, jadna mala! Živio sam bez bakra

A jadnički konac ne može da uči

Moj rasterski stih, jednostavan i dosadan

Ne ulazi na trg, u bogatu dvoranu

Moj stih ulazi samo upolje roça i dos eito

I ponekad, sećajući se srećne mladosti

zapevam sodadu koja živi u mojim grudima

Još jednom Patativa uznosi mesto odakle je došao i njegovu istoriju, jasno stavljajući do znanja da se poezija koju stvara odnosi na stvari koje on zna, jednostavne stvari zajedničkog života.

" govornik sertão ", kakav je i on Poznati pesnik ovde koristi jezik zemljaka, koji je morao da radi, a nije imao prilike za formalno učenje. On u tekstu ističe problem nepismenosti u kombinaciji sa siromaštvom.

Tako završava riječima da su njegovi stihovi pravljeni za skromne ljude poput njega.

7. Autobiografija

Ali kao čitanje

To je disciplinovani kupaći kostim

I vidi u mraku iscura

Ko se ne potpisuje imenom,

I u teškom poslu,

Za zaostalu školu

imao sam dio dana,

Gdje sam učio nekoliko mjeseci

Sa seljačkom venom

Da nisam znao skoro ništa.

Moj profesor je bio vatra

Na osnovu portugalskog,

Katalog, on je bio katalog,

Ali veliku mi je uslugu učinio.

Isto što nikad nisam zaboravio,

Sa njim sam naučio

Svoju prvu lekciju,

Mnogo mu dugujem,

Počeo sam pisati i čitati

Čak i bez interpunkcije.

Onda sam samo studirao,

Ali ne u školskim knjigama

Voleo sam da čitam sve,

Časopis, knjigu i časopis.

Sa još malo vremena pred nama,

Čak i polako,

Nenijedno ime nije promašeno.

Čitao sam u svjetlu svjetlosti

Propovijedanje Isusovo

I nepravda ljudi.

U Autobiografiji, Patativa do Assaré nam govori da nam kažete nešto o svom životu i obuci. Kada je bio dječak, išao je u školu, ali samo na nekoliko mjeseci, ne zaboravljajući da radi u polju.

Učio je tek toliko da nauči čitati i pisati. Kasnije je nastavio da čita samostalno, kao samodidakt. Tako su interes i radoznalost dječaka formirali velikog pisca zaleđa.

8. Ja i Sertão

Sertao, vjerojatno pjevam tebi,

Uvijek sam pjevao

I još uvijek pjevam,

Pruquê, moja voljena grudvice,

Volim te puno, volim te

I vidim tvoje misterije

Niko ne zna kako da dešifruje.

Tvoja lepota je tolika,

Kad pesnik peva, peva,

I još ono što peva.

U prelepoj pesmi iznad, Patativa nam nudi počast svojoj domovini i njegovim korijenima. Sertao je prikazan na misteriozan i idiličan način, kao inspiracija za pjesnika.

Ovdje također koristi jednostavan jezik, sa "netačnom" gramatikom, kako bi osigurao identifikaciju naroda sertanejo sa njihovom umjetnošću.

Ko je bio Patativa do Assaré?

Antônio Gonçalves da Silva je ime Patativa do Assaré.

Rođen 5. marta 1909. u Assaréu, unutrašnjost Ceara, pjesnik izabrao Patativu kao pseudonim. Ovo je ime