Analizirana legenda o Iari

Iara je jedan od najvažnijih likova u brazilskom folkloru. Stvorenje, koje je pola čovjek, a pola riba, živi u rijeci Amazoni i fascinira ribare svojom ljepotom i svojom očaravajućom pjesmom koja tjera ljude u nesreću.

Legenda, koja ima europsko podrijetlo i autohtone elemente, bila je prepričali važni autori kao što su José de Alencar, Olavo Bilac, Machado de Assis i Gonçalves Dias.

Legenda o Iari

Zaštitnica rijeka i ribolova i poznata kao “majka voda” , sirene Iare također se jako boje ljudi koji pecaju i plove u rijekama na sjeveru zemlje i oni koji love u obližnjim regijama.

Priča se da je živjela Iara, prekrasna Indijanka dugi niz godina u plemenu u toj regiji. Posao je bio podijeljen: muškarci su išli u lov i ribolov; a žene su se brinule o selu, djeci, sadnji i žetvi.

Jednog dana, na zahtjev šamana, Iara je otišla u žetvu nove plantaže kukuruza, koju do tada nije vidjela . Najstariji Indijanac iz plemena objasnio je put do Iare, koja je pjevajući otišla stazom koja će je odvesti do mjesta žetve.

Mali Indijanac nastavio je promatrati pjev ptica i boje ptica. koja je letjela blizu prekrasnog potoka. Oduševljena i vrlo vruća, odlučila se okupati u tim bistrim, mirnim i kristalnim vodama.

Iara je dugo ostala u rijeci, igrala se s ribom ipjevajući pticama. Nekoliko sati kasnije, potpuno zaboravivši na posao, legla je da se malo odmori i duboko zaspala. Kad se probudila, već je bila noć i shvatila je da se neće moći vratiti kući.

Sutradan je pjevala, sjedeći na bijelom pijesku rijeke, tresući svojom prekrasnom kosom, kada su se pojavila dva gladna jaguara i krenula u napad. Iara je brzo potrčala prema rijeci.

Riba, s kojom se Iara cijeli dan igrala, upozorila ju je na opasnost i rekla joj da brzo uđe u vodu. Tada je Iara, kako bi pobjegao od jaguara, zaronio u vodu i više se nije vratio u pleme.

Nitko sa sigurnošću ne zna što se dogodilo. Neki ljudi kažu da je postala prekrasna sirena koja, budući da mrzi biti sama, koristi svoju pjesmu i svoju ljepotu kako bi privukla ribare i druge muškarce koji se približavaju rijekama kako bi ih odveli na dno vode.

Prema Prema jednoj od priča koju su ispričali stanovnici tog plemena, jednog dana, u kasno poslijepodne, mladi Indijanac se vraćao u svoje selo, nakon još jednog dana pecanja, kada je ispustio veslo svog kanua u vodu rijeke. .

Vrlo hrabar, mladić je zaronio u te vode, uzeo veslo i, dok se penjao u kanu, Iara se pojavila i počela pjevati.

Očaran pjesmom lijepa sirena, Indijanac nije mogao pobjeći. Plivalo je u vašemsmjeru i, pod dojmom, još uvijek je mogao vidjeti da su ptice, ribe i sve životinje oko njega također paralizirane pjesmom Iare.

Na trenutak se mladić ipak pokušao oduprijeti, držeći se do debla drveta koje je bilo na obali, ali nije bilo koristi: ubrzo je završio u zagrljaju prelijepe sirene. I potonuo je s njom, nestajući zauvijek u vodama rijeke.

Jedan stari poglavica koji je tuda prolazio vidio je sve, ali nije mogao pomoći. Kažu da je on pripovjedač i da je čak izmislio ritual da se riješi Iarine čarolije. Ali nekoliko koje je uspio izvući s dna vode bili su halucinirani zbog sireninih čari.

Tekst preuzet i prilagođen iz knjige Lendas Brasileiras - Iara, Mauricio de Souza (izdavač Girassol, 2015.).

Analiza legende o Iari

Legenda o regiji Amazone ima kao glavnog lika hibridno stvorenje , kao i mnogi likovi iz mitologije. Iara je pola životinja (riba) i pola čovjek (žena). Fizički opisan kao Indijanac, tamne kože, ravne, duge i smeđe kose, Iarino podrijetlo seže do priča o europskom podrijetlu koje su dobile lokalnu boju.

Značenje imena Iara

Iara je autohtona riječ koja znači “ona koja živi u vodi”. Lik je također poznat kao Mãe-d’Água . ostaloverzija za ime glavnog lika priče je Uiara.

Objašnjenja o liku

Lik Iara može se čitati, s jedne strane, kao ideal željena i nedostupna žena . Ovo čitanje odnosi se na činjenicu da su Portugalci za sobom, na kopnu, ostavili žene koje su voljeli. Ova odsutnost ih je natjerala da zamisle platonsku ženu, Iaru. Djevojka bi tada bila simbol lijepe žene, žuđene, ali u isto vrijeme nedostižne.

S druge strane, Iara također budi čitanje majčinske slike , posebno mnogi njegovi prikazi naglašavaju golu grudi, što aludira na dojenje.

Mário de Andrade, analizirao je Iaru na temelju psihoanalitičke teorije i otkrio da prisutnost neodoljive djevojčice govori o „nesvjesnoj želji za povratkom u majčino krilo. Ali budući da je incest tabu u nesvijesti, strahovito se kažnjava smrću onoga tko dopusti da ga prevari kobna privlačnost vodene majke! (...) To je kazna Edipa koji je prekršio tabu majčinskog rodoskvrnuća!”. Iara bi tako u isto vrijeme bila simbol majčinstva i kazne za one koji su se usudili prijeći granicu kako bi imali odnos s njom.

Iara je u početku bilamuški lik

Prve verzije legende koje danas poznajemo imale su kao protagonista muški lik po imenu Ipupiara , mitsko stvorenje s ljudskom surlom i ribljim repom koje je proždiralo ribare i odnijelo njih na dno rijeke. Ipupiaru je opisao niz kroničara kolonizatora između 16. i 17. stoljeća.

Transformacija Ipupiare u ženski lik, sa zavodljivim dodirima koji su došli iz europskog narativa, dogodila se tek u 18. stoljeću. Tek od tada protagonistica legende postala je lijepa mlada žena Iara (ili Uiara).

Europsko podrijetlo legende

Iako je ime glavne junakinje autohtono, podrijetlo poznate legende nacionalnog folklora i može se pronaći u europskoj mašti - kao, uzgred, i veći dio brazilske narodne mašte.

Postojala je, da, autohtona legenda čiji je protagonist bio Ipupiara, ljudsko i morsko biće koje je proždiralo ribare. Ovaj zapis su napravili kolonizatori kroničari između 16. i 17. stoljeća.

Verziju koju poznajemo, zavodljive Iare, ovamo su donijeli kolonizatori, nakon što se pomiješala s lokalnim narativom i dobila izvorna obilježja.

Možemo pratiti korijen Iare do grčkih sirena . Iarina priča vrlo je slična onoj u kojoj glumi Ulisses. U ovoj verziji savjetovala je čarobnica Circedječak koji se veže za brodski jarbol i mornarima začepljuje voskom uši da ih ne očaraju glasovi sirena. Olavo Bilac potvrđuje europsko podrijetlo mita:

“Iara je ona ista Sirena prvih Grka, pola žena, pola riba, koju je mudri Uliks susreo jednog dana na svom putovanju uz more”.

Etnograf João Barbosa Rodrigues također je pisao 1881. u Brazilian Magazine o podrijetlu naše sirene koja je sigurno došla sa starog kontinenta:

“Iara je sirena starih sa svim svojim atributima, modificiranim prirodom i klimom. Živi na dnu rijeka, u sjeni prašuma, tamna mu je put, oči i kosa crna, poput djece s ekvatora, spaljena žarkim suncem, dok su oni sa sjevernih mora plavi i imaju oči. zelena poput algi s njegovih stijena.”

Također je moguće locirati podrijetlo mita o Iari u portugalskoj kulturi, gdje je postojala legenda o začaranim močvarama , koji su pjevali i očaravali muškarce svojim glasovima.

Mit je bio vrlo popularan posebno u regijama Minho i Alentejo u Portugalu, a dio ove populacije preselio se u sjeverni Brazil tijekom razdoblja kolonizacije.

Brazilski pisci i umjetnici koji su širili legendu o Iari

Naročito tijekom 19. i 20. stoljeća, legenda o Iari bila je vrlo popularizirana iproučavao.

José de Alencar, veliko ime brazilskog romantizma, bio je jedan od najzaslužnijih za širenje legende o Iari. U nekoliko produkcija uključio je sliku sirene koja je osvajala muškarce svojim glasom, potvrđujući svoju namjeru da širi ono što je smatrao "legitimnim izrazom nacionalne kulture" .

Gonçalves Dias on je također bio još jedan veliki autor koji je ovjekovječio sliku Iare kroz pjesmu A Mãe d'água (uključenu u knjigu Primeiros cantos, 1846.).

Sousândrade je također dao vidljivost sireni u svom glavnom djelu, O Guesa (1902.).

Machado de Assis je pak govorio o Iari u pjesmi Sabina, prisutnoj u knjizi Americanas (1875.) s istim ciljem kao i njegovi kolege koji su mu prethodili: spašavajući i veličajući nacionalnu kulturu .

Ali nije samo u književnosti reproduciran lik Iare. Također u vizualnim umjetnostima, Iaru su portretirali neki važni umjetnici, poput Alfreda Ceschiattija, koji je imao misiju izraditi brončane skulpture smještene ispred palače Alvorada:

Mislimo da bi vas također moglo zanimati: